Svi smo mi odozgor, i povratak Ocu može pokazati samo Isus Krist koji je sišao od Oca

Četvrta korizmena nedjelja 2021-b

U biblijskim čitanjima od treće korizmene nedjelje  imali smo priliku uvidjeti kako je Izabrani narod Božji često umoran od svega što ga snalazi, ali se uspijeva odmoriti u okrilju Božje Riječi, brižno čuvane u Kovčegu saveza. Ipak, nije uvijek bilo tako, o tome svjedoče čitanja četvrte korizmene nedjelje.
Poslušajmo!
U dane proroka Jeremije, piše knjiga Ljetopisa:
„Svi su svećenički glavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela  krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.“
Jeremija, sin Hilkijin, jedini od proroka neženja, za koga Pisma pišu:
„Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.“ ( Jr 1,4-5)
Četrdeset godina prorokuje. Preživio je sedam kraljeva.
Izgradio je vrlo osoban odnos s Bogom.
Bog mu je zaista prijatelj, i to u vremenu kada su gotovo svi u njegovu narodu zastranili u grijehu.  Imali su toliko žrtvenika poganskim bogovima koliko je Jeruzalem imao ulica.
Doživio je propast svoga naroda.
               Plakao je nad  Jeruzalemom i hramom Božjim sravnjenim sa zemljom.
               Bilo je to 586 g. prije Krista.     
               Dva puta suđen je na smrt.
               Dva puta gledao zgibiju vođa u narodu – kraljeva i kraljevskih sinova.
               Oba puta odvedeni su svi mogućnici u ropstvo, u Babilon.
               Prvi puta i on s njima, ali drugi puta odlučuje ostati uz ono malo sirotinje što je ostalo na zgarištima.
Hrabri ih i potiče da rađaju djecu kako ne bi izumrli.
Njegovo ime i znači:  „Jahve  će podići“.  

Opširnije:Svi smo mi odozgor, i povratak Ocu može pokazati samo Isus Krist koji je sišao od Oca

Preživjela je samo ona civilizacija u kojoj je Ustav prožet Božjim zakonom

Treća nedjelja korizme 2021-b

U prvoj nedjelji korizme susreli smo biblijski lik pravednog i spašenog Noe u neprilikama općeg potopa.
U drugoj nedjelji susreli smo Abrahama koji u savezu s Bogom postaje praotac vjere koja po prvi put ne potječe iz stvorenoga svijeta, nego od Stvoritelja uosobljenog u Trojstvu.
U trećoj nedjelji susrećemo:
Mojsija, koji je središnji biblijski lik Staroga Zavjeta. I ne samo njega, nego uprizorujemo:
Izbavljenje iz Egipatskog ropstva koje je središnji spasenjski starozavjetni događaj. I ne samo to, nego prvi puta jedan narod prima 'Ustav'- vrhovni Zakon volje Božje iskazane u:
Savezu i deset Božji zapovijedi koje su vrhunac Božanske ljubavi i početak teologije uzajamnog božanskog i ljudskog života.
Bog proglasi ove riječi:
„Ja sam Gospodin Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske... i nemoj imati drugih bogova osim mene.“ 
„Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga...“
„Poštuj oca svoga i majku svoju, da imaš dug život na zemlji, koju ti daje Gospodin, Bog tvoj.“
„Ne ubij“
„Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga...“
Utvrđuje se Ljubav prema Bogu i čovjeku kao zakon uzajamnog  života.
Promatrajući velike civilizacije svijeta: Babilonsku, Egipatsku, Grčku, Rimsku, današnju Suvremenu, svaka je od njih smatrala da je dosegla vrhunac spoznaje i napretka.
               Babilonska-Perzijska, kolijevka ljudskog roda, a iz nje se morao iščupati pravedni Noa i praotac Abraham.
               Egipatska, sama sebi dostatna, u kojoj Bog kao u kolijevci dostasava Abrahamove potomke za novu očekivanu civilizaciju koju će sam Bog predvoditi.        
               Grčka je imala filozofe Aristotela i Platona, zato Grci mudrost traže, a Pavao propovijeda raspetoga i uskrslog Gospodina
               Grčka je imala nenadmašnog kipara Fidiju, koji je klesao najljepša božanstva koja su oslonac grčkoj religiji, a Pavao propovijeda raspetoga i uskrslog Gospodina.
               Grčka je imala Arhimeda i Pitagoru osnivače matematike i fizike, a Pavao propovijeda plodove Duha raspetoga i uskrslog Gospodina.
               Rim je imao dostignuće ljudske umjetnosti u Arhitekturi kojoj je Vitruvije dao čovjeka kao mjerilo njezine funkcionalnosti, a Petar i Pavao udaraju temelje kršćanskoj civilizaciji ljubavi.
               I Rim i Atena imali su Vojne doktrine utemeljene na  Aleksandru Velikom, Hanibalu, Cezaru itd., a Petar i Pavao samo Križ koji je kozmički znak ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Nemamo vremena govoriti o suvremenoj civilizaciji i njezinim ideologijama, nego ću samo postaviti pitanje: Koja je civilizacija preživjela?

Opširnije:Preživjela je samo ona civilizacija u kojoj je Ustav prožet Božjim zakonom

Svaki savez jedino je održiv po žrtvi, a žrtva je uvijek ljubav

Druga nedjelja korizme 2021 - b

Savez kojeg je Bog sklopio s Noom, obnavlja s Abrahamom.
U liku Abrahama iščitavamo čovjeka koji ima vjeru i pouzdanje u Božja obećanja.
A ona su:
               Baštinjenje zemlje koju nije posjedovao, niti ju je mogao vidjeti.
               Potomstvo koje nije mogao imati, jer već je starac.
               Da će biti blagoslov mnogim narodima, a on ni potomstva nema.
Prihvaćanjem Božjih obećanja postaje uzor čovjeka vjere.
               S njime vjera nalazi svoj temelj u Objavi Boga, a ne u stvorenom svijetu.
               Abrahamova vjera utire put vjeri u jednoga Boga.
               Abraham i njegov sin Izak udaraju temelje Izabranom Božjem narodu koji se zove Židovski narod.
A od njegovog nezakonitog sina Jišamaela razvijaju se Arapi, koji su kasnije prešli na Islam.
Nama kršćanima on je naš duhovni praotac vjere u jednog objavljenog Boga.
U svojoj 75 godini života iz Ura u Kaldeji u Iraku odlazi tisuću kilometara u daleku zemlju Kaanan, današnji Izrael.
Njegova duhovna dimenzija vjernosti Bogu iskazana je kroz spremnost žrtvovanja svoje najveće ljubavi sina Izaka.
Vrijedno je istaknuti kako:
               Abraham nije čovjek samo vjere,     
               nego čovjek i molitve, i nade da će Bog biti milostiv prema grešnicima za koje on moli i zagovara.
Njega mnogi događaji nisu uništili nego ojačali, osobito kušnja da izgubi svoga sina.
On je iz nje izišao još jači vjernik.
               Niti jednog trenutka Bog nije ispustio iz vida njegov život kao i živote koji su nosili okosnicu Izabranog Božjeg naroda.
Iz takve vjere razvijala se vjera novozavjetnih likova poput vjere Svetoga Pavla koji u današnjoj Poslanici Rimljanima kaže:
             „Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svoga Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao!“

Opširnije:Svaki savez jedino je održiv po žrtvi, a žrtva je uvijek ljubav

Novi život mora poteći iz sasvim drugih izvora, stari su izvori presušili

Prva nedjelja korizme 2021-b

Kršćanska braćo i sestre, danas je Prva nedjelja Korizme.
               To je vrijeme od četrdeset dana u kojem se kršćani pripremaju slaviti najveći kršćanski blagdan Uskrs.
               Ona započinje Pepelnicom, danom posta i pokore, a završava pred Svetu Misu na Veliki četvrtak, kad počinje vazmeno trodnevlje.
Mi se kršćani za slavljenje Uskrsa pripremamo: molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi, dobrim djelima, jačanjem ljubavi prema bližnjemu, sakramentom ispovijedi, pučkom pobožnošću Križnog puta, ozbiljnijim životom, obnovom duha surađujući s Božjim Duhom,  opraštanjem i milosrđem, odricanjem zlih poroka, a sve u svrhu "svog kršćanskog hoda u vjeri kao pojedinci i  kao zajednica“ (Korizemna pslanca 2012 -  Papa Benedidikt XVI) .
             To je vrijeme obnove saveza s Bogom.
Pogledajmo kako je to činio Noa čije ime na hebrejskom znači (noah) ostatak, jer je  bio deseti i zadnji predpotopni Praotac Izraela.  
I reče Bog Noi i njegovim sinovima: „ Evo, ja sklapam Savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas, i sa svim živim stvorovima što su s vama.“ (Post 9,8)
Snaga Saveza je u Noinoj pravednosti.
A znak  je toga Saveza velika Duga na nebu, kao znamen između neba i zemlje, između Boga i svega stvorenoga.
             Prejak je ovo biblijski događaj i možemo ga usporediti s dolaskom posljednjega suda. Primijetio je to Evanđelista Luka pa bilježi Isusove riječi: „I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega.“ ( 17,26)  Mogao bi dakle drugi Kristov dolazak biti sličan potopu koji dolazi brzo i neočekivano, a s njime i odvajanje spašenih i osuđenih.
Noa predstavlja one koji će biti spašeni, a oni koji su se utopili bili su ljudi koji nisu vjerovali.
               U Drugoj Petrovoj poslanici (2,5)  Noa je nazvan prorokom pravednosti.
A Prva Petrova poslanica izjednačava spasonosnu snagu krštenja sa spašenim u arci.

Opširnije:Novi život mora poteći iz sasvim drugih izvora, stari su izvori presušili