Kako Bog Otac, svojoj djeci pomaže u oslobođenju od grijeha?

Blagovijest - 25. ožujka

Iz 7, 10-14: Poglavlje 7 pripada 2. Knjizi o Emanuelu. Počinje s pozivom proroka Izaije, i nastavlja s dvije opomene kralju Ahazu. O čemu se radi? Neprijatelj Asirac je na vratima. Sjeverno kraljevstvo s glavnim gradom Samarijom će pasti 722 .prije Krista. Judeju s glavnim gradom Jeruzalemom prorok Izaija spašava u prvoj opomeni Kralju Ahazu. Uvjet spasenja je čin vjere u Boga. Vjera prema prorocima nije samo puko vjerovanje da Bog postoji i da je jedan, nego daleko više, vjera je povjerenje u Boga koje se temelji na izboru: Bog je izabrao Izraela te je on njegov Bog i jedini ga on može spasiti. Ovakvo apsolutno, neograničeno povjerenje u Boga, jamstvo je spasenja i isključuje utjecanje bilo kojoj drugoj pomoći ljudskoj ili, iz još jačeg razloga, pomoći lažnih bogova. Kralj Ahaz upozoren Božjim naputkom da zatraži znak, odbija Jahvino upozorenje. Ipak, Bog daje znak. Taj se znak sastoji u rođenju djeteta čije je ime „Emanuel“ to jest „Bog s nama“, što je proročanski znak i znači da će Bog štititi i blagosloviti Judeju. Izaija precizno razotkriva neke vidove spasenja koje će donijeti narodu ovo dijete. Isto je još prije Izaije prorekao prorok Natan, a kasnije prorok Mihej, Ezekijel i Hagaj, te Psalmi: 2; 45; 72; i 110. Bog će donijeti spasenje svome narodu po kralju, Davidovu nasljedniku. Bit će to Božji zahvat u prilog konačnog obećanog kraljevstva Božjeg. Navještaj Kristova rođenja aktivno je prosut poput vrijednog bisera u riječima Proroka. Stoga, Psalmista kliče: „Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.“

Opširnije:Kako Bog Otac, svojoj djeci pomaže u oslobođenju od grijeha?

Prava radost uvijek je plod duha

Peta nedjelja korizme 2021-b

 „Evo dolaze  radosni dani  -  riječ je Gospodnja - kada ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi Savez... Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisat ga u njihovo srce.“ (Jr 31, 31-34)
               Još u prošloj, Četvrtoj nedjelji korizme, slušamo kako Jeremija s gnušanjem gleda Izdaju Saveza sklopljenog na Sinaju i veliku tugu svoga naroda.
               U petoj  Korizmenoj nedjelji prorok Jeremija proriče Krista, koji će uspostaviti novi savez između Boga i čovjeka. On navješćuje radosne dane.
Taj savez neće biti upisan na kamene ploče poput sinajskog, već će biti  urezan u srce novog Božjeg naroda.
Od tada će Krist zapečatiti i sklopiti taj savez svaki put kad se po sakramentima sjedinjuje čovjek s njegovim životom, smrću i uskrsnućem.
To je duhovni savez u kojem vjera proizlazi iz srca.
Davno je to želio i Psalmista u 51 prvom psalmu:
„Čisto srce stvori mi, Bože,
    i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
   i svoga svetog duha ne uzmi od mene!“
Ali Braćo, poručuje Sveti Pavao Hebrejima, da bi se to i dogodilo:
               Krist je morao postati jedan od nas.
               Nakon što je ispunio Božju volju i mnogo propatio  po Križu do smrti, Otac ga uskrisi i time postade začetnik vječnoga spasenja.
I to je izvor naše duhovne radosti. Radost je očito plod duha.
I zaista, Isus je nastupio kao novi čovjek u ovom starom svijetu, svijetu koji je zarobljen grijehom i zlom.
Ono što je imao trajno pred očima jest: živjeti uvijek ono što je Očevo, slušati  Oca potpuno i do kraja.
Isus bježi od kompromisa sa starim grešnim načinom življenja i otvoreno propovijeda Kraljevstvo Božje.
               On drugačije govori o Bogu, nego tadašnji učitelji.
               On govori kao onaj koji ima vlast.
               Progovorio je  o Bogu kao milosrdnom Ocu koji ljubi i prašta, koji ne sudi, nego se raduje obraćenju i povratku svakog izgubljenog sina.
               To nije bio Bog kakvog su naviještali i tumačili farizeji i pismoznanci.

Opširnije: Prava radost uvijek je plod duha

Sveti Josip - Davidova loza - ISUS

Sveti Josip - 2021.

2 Sam 7, 4-5. 12-14. Dvije knjige o sucu Samuelu imaju zadaću prenijeti povijest ustanovljenja Božjeg kraljevstva na zemlji. I one svjedoče kako je to teška zadaća. Nakon uklanjanja prvog kralja Šaula, Bog odabire Davida za kralja (1010-970 p.Kr), i u nizu je četrnaesto pokoljenje od Abrahama u rodoslovlju Isus Krista, kojeg donosi evanđelista Matej. David objedinjuje sva Izraelska plemena u jedno kraljevstvo. Prenosi kovčeg Saveza u Jeruzalem u kojem će sagraditi palaču za svoju rezidenciju. Imao je namjeru prvo izgraditi Božji hram, ali ga u namjeri prekida prorok Natan koji kaže, da će to učiniti njegov sin Salomon. Prva službena proročka vijest, u kojoj Bog obećaje, da će Davidovo potomstvo kraljevati u Izraelu navijeke. Vijest ima snažan mesijanski karakter. Bog će kralju Davidu biti kao otac. Ovo je očito vrijeme kad se ispunio obećanje dano praocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu, a iz Davidovog potomstva će izaći Mesija, Pomazanik Božji. Njegovo će se spasenje odnositi na cijeli svijet, i na sve ljude. Na tom obećanju počiva nada koja se provlači kroza sav Stari zavjet. Obećanje se ispunilo. Krist se rodio u Davidovom rodnom mjestu, u Betlehemu, i od Davidove loze. Tako anđeo Gabrijel govori Mariji: „On će biti velik i zvat će Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati 'prijestolje Davida', oca njegova, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“ (Lk 1,32-23).

Rim 4, 13.16-18.22: Sveti Pavao u poslanici Rimljanima želi predstaviti Abrahama kao oca hebrejskog naroda i svoju ispovijest vjere veže za čvrstu vjeru praoca Abrahama. Evo kako on to kaže: „Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju zakona, nego na temelju pravednosti vjere.“ U Božjim očima vjera se podudara s pravednošću. Baština je dana kao nagrada za vjernost, ne nekim ugovorom (zakonom), nego kao ostvarenje obećanja. 'Bog je taj koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije'. To je stvoriteljski rječnik: „Neka bude tako! I bi tako!“ Pavao to ispunjenje, samo potvrđuje da, svi oni koji su prisjedinjeni Kristu, postaju baštinici Kraljevstva Božjega.

Opširnije:Sveti Josip - Davidova loza - ISUS

Svi smo mi odozgor, i povratak Ocu može pokazati samo Isus Krist koji je sišao od Oca

Četvrta korizmena nedjelja 2021-b

U biblijskim čitanjima od treće korizmene nedjelje  imali smo priliku uvidjeti kako je Izabrani narod Božji često umoran od svega što ga snalazi, ali se uspijeva odmoriti u okrilju Božje Riječi, brižno čuvane u Kovčegu saveza. Ipak, nije uvijek bilo tako, o tome svjedoče čitanja četvrte korizmene nedjelje.
Poslušajmo!
U dane proroka Jeremije, piše knjiga Ljetopisa:
„Svi su svećenički glavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela  krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.“
Jeremija, sin Hilkijin, jedini od proroka neženja, za koga Pisma pišu:
„Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.“ ( Jr 1,4-5)
Četrdeset godina prorokuje. Preživio je sedam kraljeva.
Izgradio je vrlo osoban odnos s Bogom.
Bog mu je zaista prijatelj, i to u vremenu kada su gotovo svi u njegovu narodu zastranili u grijehu.  Imali su toliko žrtvenika poganskim bogovima koliko je Jeruzalem imao ulica.
Doživio je propast svoga naroda.
               Plakao je nad  Jeruzalemom i hramom Božjim sravnjenim sa zemljom.
               Bilo je to 586 g. prije Krista.     
               Dva puta suđen je na smrt.
               Dva puta gledao zgibiju vođa u narodu – kraljeva i kraljevskih sinova.
               Oba puta odvedeni su svi mogućnici u ropstvo, u Babilon.
               Prvi puta i on s njima, ali drugi puta odlučuje ostati uz ono malo sirotinje što je ostalo na zgarištima.
Hrabri ih i potiče da rađaju djecu kako ne bi izumrli.
Njegovo ime i znači:  „Jahve  će podići“.  

Opširnije:Svi smo mi odozgor, i povratak Ocu može pokazati samo Isus Krist koji je sišao od Oca