Čovjek nije stvoren da bude Bog, nego kao Bog, da mu bude sličan

Dvadeset osma nedjelja kroz godinu 2018.-b

Knjiga Mudrosti poručuje:
„Pomolih se i razbor dobih, zavapih i primih duh mudrosti“ (Mudr 7,7)
Čovjek je biće neprestanog gibanja. Njegove ga misli stalno uvlače u stanje vječnog  gibanja. On je stvorenje koje neprestano hoda s Bogom i Bog s njime.

         Što više razviju međusobno povjerenje, to prisnije hodaju.
         To se više vole.
         To dublje razmjenjuju duha mudrosti.

Vjera u biti i nije ništa drugo, nego hodanje s Bogom, u kojem se ostvaruje sve veća mogućnost zajedništva i prijateljstva.
Ali, to nije sve!
Čovjek je stvoren da bude kao Bog.
I to nije sve!

           Čovjek nije stvoren da bude Bog, nego kao Bog, da mu bude sličan.
           Čovjek je stvoren da vjeruje Bogu.

Bog mu je dao osobnost, upravo kao što i Bog,  jest osobnost.
Dana mu je mogućnost razmišljanja, govorenja, osjećnja i donošenja odluka, upravo kao Bog.
Rekli bi, ništa spektakularno, gotovo vladaju isti odnosi kao između mladića i djevojke, supruga i supruge, brata i sestre, ili  odnosi među prijateljima.
Još stari Grci govore, da je čovjek pozvan živjeti s ljudima tako, kao da ga Bog stalno gleda, a s Bogom da razgovara, kao da ga ljudi slušaju.

Opširnije:Čovjek nije stvoren da bude Bog, nego kao Bog, da mu bude sličan

Svi robovi, nigdje slobodna čovjeka, u čemu je „kvaka“?

Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu 2018-b  
Kršćanska braćo i sestre,
svaki dan čujemo da je na Zemlji  sve više stanovnika. Gradovi su sve naseljeniji. Narodi se sve više udružuju u neke blokove, a cijeli svijet sve više liči na jedno veliko globalno selo.
Na televiziji sve češće javljaju, kako se na Zapadu svaki treći brak raspada i ljudi bivaju sve osamljeniji.
               Ljudi se otuđuju jedni od drugih.
               Iz kuća su se izbacivale slike svetaca, pa čak i križevi, u Istočnom komunističkom bloku pedesetih i šesdesetih godina, a u Zapadnom bloku devedesetih godina. Ljudi žele biti sami i bez odgovornosti prema bilo kome, pa tako i prema Bogu.
Evo jedne nedavno življenje istine!
Odmah iza ovoga zadnjega rata, točnije 1996. uz humanitarnu pošiljku tamo gdje sam tada radio, dobili smo i veliki broj raznih svetih slika i križeva.
Pitao sam donatora pošiljke: „Odakle ove svetinje?“
Donator, pomalo stidljivo kaže: „Znate, kod nas na Zapadu ljudi više ne žele ništa od onoga što je nekad bilo na zidu, a to su najčešće likovi svetaca i križ.“
A baš je tada bila kulminacija materijalnog blagostanja na Zapadu.
Dobro se živjelo! Kome još treba križ?
Nažalost, sveto znakovlje je s materijalnim  blagostanjem odlazilo u kartonske kutije i drvene sanduke. Crkve bivale, i bivaju sve praznije, a ljudi sve osamljeniji.
Nije trebalo dugo čekati da se čuje vapaj: Zapad je u krizi. Natalitet je u krizi. Obitelj je u teškoj u krizi. Nedostaje par miliona ljudi. Hej, nema ljudi.

Opširnije:Svi robovi, nigdje slobodna čovjeka, u čemu je „kvaka“?

Poruka pape Franje za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije

"Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32). Fake news i novinarstvo mira

Draga braćo i sestre,
komunikacija je dio Božjeg nauma sa čovjekom i osnovni način na koji doživljavamo zajedništvo. Čovjek, stvoren na sliku i priliku svoga Stvoritelja, može izraziti i dijeliti sve što je istinito, dobro i lijepo. Kadar je opisati svoja iskustva i svijet koji ga okružuje, i tako stvarati povijesno sjećanje i razumjeti zbivanja. Ali ako čovjek slijedi vlastitu oholost i sebičnost, tada može i svoju sposobnost komunikacije koristiti na krivi način kao što se vidi od samih početaka iz biblijskih izvješća o Kajinu i Abelu i Babilonskoj kuli (usp. Post 4, 4-16; 11, 1-9). Iskrivljivanje istine tipični je znak toga izobličavanja, kako na pojedinačnoj razini tako i na razini zajednice. Naprotiv, kad smo vjerni Božjem planu, komunikacija postaje djelotvoran izraz našeg odgovornog traganja za istinom i našeg stremljenja dobru.

Opširnije:Poruka pape Franje za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije

I on je imao živce, ali mu nitko nikada nije išao na živce

Dvadest peta nedjelja kroz godinu 2018.-b

Braćo i sestre,
u ovoj dvadeset i petoj nedjelji kroz godinu, imam jednu nevjerojatnu novost za vas: u silnoj kaljuži nervoze, napetosti i međusobnih netrpeljivosti uvijek je Bog pisutan sa svojim bezgraničnim milosrđem. Bog ne ostaje po strani, on nam želi pomoći.
       On uvijek dolazi na čudesan način. 
       To je poruka Biblije, poruka koja ostavlja bez daha. 
       Bog je uništio zid koji stoji između njega i nas i došao k nama u osobi Isusa Krista.
Isus nam daruje mir s Bogom.
Evo jedne zgode iz današnjeg Evanđelja (Mk 9 30-37).
Učenici među sobom razgovaraju o tome tko je najveći među njima. A on ih dozove i kaže:
„Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj.“  I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: „Tko god jedno, ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego Onoga koji je mene poslao.“
Moramo istaknuti: u Isusu je sve povezano.
Isus nije bio poput nas, odvojen od Boga. Isus je Sin Božji.
Želio bih da Isusov život gledate iz ove perspektive:
njemu nitko nikada nije išao na živce!

Opširnije:I on je imao živce, ali mu nitko nikada nije išao na živce