Gdje se nalaze rješenja vječnih pitanja

13.nedjelja kroz godinu 2021.- b

 Veličanstvena Objava u Knjizi Mudrosti:
„Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da opstane, i spasonosni  su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova... Jer Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost  i učinio ga slikom svoje vlastite naravi. A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.“
Grijeh je uzrok smrti i za grešnika fizička smrt je ujedno i duhovna i vječna.
Sveti Pavao u poslanici Rimljanima  (5,12-21) govori o smrti koju je uveo grijeh, te prvom Adamu, grešniku, suprotstavlja novog Adama Spasitelja.

         Ako već postoji neka veza između grijeha i tjelesne smrti, to nije prvotni Božji naum.

         Bog je čovjeka predodredio  za besmrtnost.

         Naše uskrsnuće jest naum Boga Oca. (Misal)

Ovdje se krije rješenje vječnih pitanja:
Zašto nam valja trpjeti? Zašto moramo umrijeti?
Evo kako to veličanstveno Psalmista pjeva i moli u Psalmu (30):
„Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.“
Zato Sveti Pavao ispovijeda da je: „Krist umro za naše grijehe po Pismima“ (1 Kor 15,3)
Ovo po Pismima valja gledati  kao  ispunjenje  ranije Objave.
Jer on je predan „po odlučenu naumu i promislu Božjem“, kako to govore Djela apostolska( 2,23)
Sveti Petar ispovijeda svoju apostolsku vjeru u Božji naum spasenja riječima:
„Ta znate da od svakog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas“ ( 1Pt 1,18-22).

Opširnije:Gdje se nalaze rješenja vječnih pitanja

Oluja će u životu uvijek biti, ali usred divljine ima netko moć reći: Ušuti! Umukni!

Dvanaesta nedjelja kroz godinu 2021. – b

U stvorenom svijetu jedino Bog nema uloge. 
On mu je Stvoritelj. 
Sve ostalo što je stvoreno ima svoju ulogu i svoju svrhu, a ČOVJEK ima i odgovornost za mali djelić stvorenoga svijeta, a to je ZEMLJA i njeno okruženje.
Danas možda više nego ikada, Kristov namjesnik Papa Franjo govori o lošoj odgovornosti moćnika za ovaj mali kutak svemira, prostora koji se zove ZEMLJA.
       Vidljivo je, a često i ne svrsishodno, čovjekovo djelovanje.
       Mnogo je njegovih krivih puteva.
       I to je razlog vidljivog Božjeg postupanja. Kristova smrt i uskrsnuće ne popravljaju samo narušeni red, već uspostavljaju novi red u kojem je čovjek pridružen Božjem gospodstvu nad stvaranjem.
Čovjeku nije mudro pitati razloge Božjeg postupanja. On mora priznati njegovo otajstvo, njegovu vrhovnu slobodu i bezgraničnu mudrost.
Vječno će ostati pitanje upućeno mudrom Jobu: „Tko li zatvori more vratnicama….!“ Zar je moguće čovjeku dalje, kad stoji poruka: “Dotle ćeš! – rekoh – dalje ni koraka, tu nek se lomi ponos tvoga valovlja.“
Kralj David u svojoj molitvi izriče da je razumio granice ljudskog djelovanja, kad kaže: „Hvalite Gospodina jer dovijeka je ljubav njegova.“
Ranije istaknusmo, da Bog ima pravo mijenjati svijet, njegovi su svjetovi, njegova su vremena, a što čovjeku znači Krist kojega Bog šalje da mijenja svijet. 
Evo što!

Opširnije:Oluja će u životu uvijek biti, ali usred divljine ima netko moć reći: Ušuti! Umukni!

Bolji put ne postoji, da ga ima i Bog bi ga ponudio

Jedanaesta nedjelja kroz godinu 2021 – b

Gorušičino zrno,
najmanje od sjemenja, ali kad uzraste najveće je među drvećem.
Njime Isus islikava kako se Božja riječ posijana polako razvija i raste. 
Kao da hoće reći: „Evo sve činim novo“ (Otk 21,5)
Ovom krasnom slikom, Isus ukazuje na Božju ljubav i vjernost vidljivo razasutu u novoj zajednici Crkvi.

         Pa i  kad čovjek spava gorušičino zrno raste i razvija se.

         Ono to može jer u pozadini stoji božanska ljubav, tla i vode, zraka i sunca.

Iako Bog daje dovoljno, od čovjeka očekuje da biljku barem okopa.
Tako možemo ustvrditi da je ovom svijetu potrebna i čovjekova ljubav.
       Bez ljubavi svijet hvata korov duševne pustinje ili se smrzava.
       Bog očekuje da izreknemo svoj DA za božansko djelo otkupljenja.
Najočitiji primjer dobro uzgojenog zrna je Obitelj.

         Obitelj  je božanska ustanova.

         Ona je Crkva u malom.

Tu zajednicu je Bog htio i on je treba.
         A što ako ona Boga ne treba? Bog je ljubav, a obitelj kao i sve drugo počiva na ljubavi. Jeli ona u opasnosti da izvrši sama svoje samoubistvo.

Opširnije:Bolji put ne postoji, da ga ima i Bog bi ga ponudio

Kruna života je ljubav, a ne znanje

Srce Isusovo! 

Hoš 11, 1. 3-4, 8-9:  Kad god se spomene riječ 'srce' uvijek su prisutne emocije. Bilo da je riječ o pozitivnim ili negativnim izričajima. Kada su pozitivni, onda je 'srce' pojam ljubavi, kada su izričaji negativni, poput okorjelo ili okrutno srce, onda je 'srce' pojam mržnje. Tako mi ljudi gradimo prisniju komunikaciju po kojoj osobu približavamo k sebi ili udaljavamo od sebe.

              Prorok Hošea daje svjedočanstvo Božje ljubavi kao uzroku izraelskog izabranja, otkrivajući neograničenu Božju ljubav.
              Kroz dugu povijest, od Egipta pa nadalje, unatoč svemu što je Bog za izrabrani narod učinio, Izraelci su odbacili njegovu ljubav. Hošea kao da vidi pravi početak izraelske povijesti u izlasku iz Egipta. I to je za njega bilo zlatno doba duhovne obnove kroz pustinju koja traje 40 godina.
             Razvila se međusobna ljubav čak i SAVEZ kojeg Bog sklapa sa svojim narodom.

Ali, Prorok dalje poručuje,  sada je to ostao samo jedan veliki memorijal, zaborav i izdaja kojom su navukli korov na obećanu zemlju koju im Bog dade.
             Narod više ne zaslužuje milost, ne zaslužuje ljubav.

Ipak, taj vrijedni i odabrani dragulj, Bog ne želi uništiti, nego usred Efraimova grijeha (glavnog plemena u Izraelu nazvanog po Efraimu jednom od 12 sinova Jakovljevih) on postupa brižno s puno ljubavi.  Evo tih riječi:
             “Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onoj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti... al' oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo.“
Božja pedagogija je jasni odgoj sina Izraela, ali morat će ponovo u pustinju, ovaj put ne u Egipat nego u Asiriju. Rastrgan između ljubavi i pravde, a ni jedne se ne može odreći, Efraimu je potrebna ponovna duhovna obnova. I to će se dogoditi. To će biti poruka i Isusova križa, o čemu čitamo danas u Ivanovom Evanđelju. (Iv 19,31-37).

Opširnije:Kruna života je ljubav, a ne znanje