Bože sačuvaj Gospodine, ne tim putem…

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Dvadeset druga nedjelja kroz godinu 2023-a

Kršćanska braćo i sestre!
Prošle nedjelje Isus je sv. Petra odveo na trag njegove buduće uloge u Kristovoj Crkvi.
Čitanja današnje nedjelje govore kako Isus Petra navodi na trag svoga života muke, križa i uskrsnuća. Petar potaknut ljudskim i zemaljskim pogledom na svijet kaže Kristu:
Ne tim putem.
A Isus kaže: „Da“ Petre. To je i za mene i za tebe jedini put: Put žrtve je Put ljubavi.

Razmišljate li nekada o sakramentu Krštenja?

Znate li da ste po krštenju uvučeni u smrt i uskrsnuće Gospodinovo? (Rim 6, 1-14)

Znate li da je krštenjem Krist uništio u kršteniku  grijeh?
Znate li da tu milost posvetnu krštenik nosi u krhkoj posudi kao blago? (2 Kor 4,7)

Znate li da je krštenik pozvan da se trajno odupire zlu koje djeluje u svijetu i u njemu?

Znate li da je krštenikova nevjera grijeh?

Slika današnjeg čovjeka, koji govori da vjeruje u Krista, pokazuje da je njegov život ponekad gotovo ne spojiv s vjerom.
Veliko je ovdje iskustvo ljudske slabosti.

 Evo jednog iskustva sv. Pavla:

“Doista, znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim….“ ( Rim 7)
Još teže je iskustvo proroka Jeremije:
„ Ti me, Gospode, zavede, dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmjeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati: Nasilje! Propast! Doista, riječ mi Gospodnja postade ruglo i podsmjeh povazdan. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti, niti ću govoriti u njegovo ime.“ ( Jr 20,7-9)
Iz ovih  primjera možemo ustvrditi:

Teško je čovjeku prosuditi koliko on djeluje iz ljudske slabosti, a koliko iz zle volje.

To može prosuditi samo Bog.

Sveti Pavao veoma dobro savjetuje u poslanici Rimljanima svoju kršćansku braću:
“ Ne suobličujte te se ovome svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.“
Svaki grijeh čovjeka zarobljava i rasčovječuje.

Krštenik grijehom izlazi iz očeva doma pod vidom želje za slobodom, a na kraju postaje rob grijeha.

Grijeh uvijek zarobljuje čovjeka.

Grijeh je uvijek odluka za tamu.

Sveti Petar pišući svojim krštenicima govori da ih je „Bog iz tame pozvao u svoje divno svjetlo.“ (1 Pt 2,9)
Isus je krasno očitovao da Bog ljubi grešnika, da ga traži i zove natrag.

Grešnik je posebni predmet Božje dobrote i ljubavi. Ali ne i grijeh.

Svaki čovjek ima svoju vlastitu povijest s Bogom.

Evanđelja nam svjedoče da je Isus stalno pobuđivao čin vjere kod svojih sugovornika.
Neki ga čovjek moli:
Ozdravi mi sina ako možeš.
Isus mu odgovara da je sve moguće onomu koji vjeruje.

Vjera je čin kojim u povjerenju prianjamo uz osobu Isusa Krista, i uz sadržaj njegove objave, objave po apostolima i Crkvi.

Vjera je stoga osobni stav koji se živi u Crkvi sa svim kršćanima.

Milošću krštenja „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ pozvani smo da imamo udjela u životu Presvetoga Trojstva, ovdje u tami vjere, a poslije smrti u vječnom svjetlu. (KKC 265)

Mi, ovdje prisutni, smo kršteni, i vjerujem da smo dobri kršćani.

Župnik