Objava ima svoju puninu u Križu i uskrsnuću Gospodina našega Isusa Krista

Duhovna obnova i Adoracija  za Župnu zajednicu  8. svibnja 2023. -a

Dragi vjernici poseban je privilegiji u Vazmenom vremenu slaviti i mjesec svibanj posvećen Majci Božjoj.
Nije to slučajno stavljeno u Vazmeno vrijeme.
S Majkom Božjom počinje Novozavjetna Objava koja će imati svoju puninu u Križu i u uskrsnuću Gospodina našega Isusa Krista.
         Dakle, 'Znamenje Svetoga Križa' u našoj kršćanskoj vjeri  govori o vječnoj Božjoj odluci, neprestanog izlijevanja sakramenta božanskog milosrđa. 
U Križu je Bog dovršio sakrament ljubavi  kojom Krist ljubi Crkvu.
Raspeti Krist svojom krvlju uklanja svaku podijeljenost različitih naroda i učinio je jedan Božji narod.

Dok zazivamo znamenje Svetoga Križa mi se sjećamo da smo i sami postali učenici Kristovi nakon znamenja na krštenju i ostalih sakramenata Inicijacije.
Križ s Kristovim raspetim tijelom, ne samo da je postao sakrament spasenja, nego je postao i ostao izvorom sviju blagoslova i milosti koje su čovjeku potrebne. 

         I dok živimo u znaku znamenje Križa kao znak svoje vjere, mi molimo Gospodina da dobrostivo bude uz nas onako kako je bio uz one koji su stajali pod križem, dok je on na križu visio.
Upravo je tada rekao svojoj Majci: „Ženo! Evo ti sina!“a zatim učeniku: „Evo ti majke!“
Prekrasna milost i blagoslov zadesiše one ispod Kristova Križa.
Isus pretvara suze i žalost u radost kod onih koji se nalaze u okrilju sakramenta ljubavi i predanja.
         Vječno je pitanje zašto je Bog odllučio Križem uništiti našega neprijatelja.

Opširnije:Objava ima svoju puninu u Križu i uskrsnuću Gospodina našega Isusa Krista

Kako podići razinu vjere i ljubavi?

Peta vazmena nedjelja 2023.-a

U liturgiji četvrtog vazmenog tjedna odzvanja glas Isusov:
„Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se... Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ (Iv 10)

Kristova ljubav u kršćanskim dušama, islikava lik Dobrog Pastira.

U isto vrijeme njegova je ljubav savršeno ljudska, on ljubi božanskom ljubavlju, ali i pravim ljudskim srcem (GS 22) primjenjujući različite načine ljudskog izražavanja.

Krist se prilagođava svima i pripada svima.

Siromasi, bolesnici, grešnici, učitelji Zakona, djeca i jednostavan puk, za sve ima vremena i svi uživaju u blagodati njegove blizine.

Svima izjavljuje da je došao vršiti volju Očevu i život svoj položiti za ovce svoje.
Prije nego je ostavio apostole, preporučio im je. „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas“ (Iv 15)

          Riječi Ivana apostola potvrđuju da su razumjeli konačno što Isus govori kad kaže:
„Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću.“ (Iv 3)
I Petar poručuje apostolima svih vremena:
„Pasite povjereno stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju ... kao uzori stada.“ (1 Pt 5)
Dobro je i Pavao razumio Isusa kad piše Solunjanima:
„Bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo Evanđelje Božje nego i naše duše, jer ste nam omiljeli.“ ( 1 Sol 2)

Apostoli, ne samo da su razumjeli konačno Kristove riječi, nego su snažno podigli razinu svoje vjere i ljubavi.
Oni slušaju glas Pastira.

Opširnije:Kako podići razinu vjere i ljubavi?

Nije bilo pitanje, što će tko reći, nego, što je Isus rekao, e… to su neka druga vremena

Četvrta vazmena nedjelja 2023.-a

Treći Vazmeni tjedan počeo je na kršćanskoj pozornici veoma burno.

S postupkom protiv sv. Stjepana razbuktali su se teški progoni Crkve.

Bio je to čovjek silan na djelu i mučeništvu.

On je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu, izvještavaju Djela apostolska.

Ponavlja se ista scena na suđenju kao i kod Isusa:
„Čuli smo ga doista govoriti“.
Lažni svjedoci svjedoče, a on hrabro izjavljuje svoju vjeru u uskrslog Krista.
Prvi kršćani su izrazito nadahnuti evanđeoskim mjerilima i ciljevima koje Crkva živi i tumači.

Njih nije zaustavio nikakav ljudski obzir.

Za njih je Evanđelje poziv na svetost života.

To je divno predskazao Psalmista:

„ Pa nek se sastaju knezovi i proti meni govore. Tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim. Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici“.

Prolama se glas Svetoga Stjepana: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh“

Njegova svjedočenja i svjedočenja mnogih drugih kršćana, bila su potpuna izvršenja Božje volje.

Nije bilo pitanja: Što će tko reći?
Nego je mjerilo djelovanja : Što je rekao Isus?

Opširnije:Nije bilo pitanje, što će tko reći, nego, što je Isus rekao, e… to su neka druga vremena

Što bi bila svetost i tko, ili što, nju tvori?

Sveti Marko – Svetac - svetost.
U ovo pouskrsno vrijeme Djela apostolska očituju kako su sva djela koja čine apostoli 'djelo Duha Svetoga' kojeg Isus u svim potrebnim trenucima spušta svojima, kao snagu i mir.

'Djelo Duha Svetoga'!  Što bi onda bila svetost i tko, ili što, nju tvori?
Najjednostavnije, svetost je stanje pravednosti, ili bezgrešnosti, ili neporočnosti.  Ali takvo stanje se nikome ne daje niti poklanja.
To stanje su najprije stekli anđeli, nakon teške kušnje.  A ima i onih koji su u kušnji izgubili svetost do biblijskih razmjera.
          A evo nekih biblijskih primjera.
Adam i Eva, sveta i bezgrešna stvorenja i po svetosti su slika Božja.
Ali, oni što ranije izgubiše svetost, nisu na godišnjem, nego  u ljubomori i zavisti  gurnuše ljudska bića  u iskušenje. I sad ide zanimljiva, ali sudbonosna priča, biblijskih razmjera: Pa, Eva, Adame, vi ste divna slobodna stvorenja, ali mogli bi biti i više od toga. Kakva kušnja po sotoni, nekad divnom anđelu, Adam i Eva gube svetost, i padaju u stanje grešnosti. Ako je svetost uzvišeno stanje onda je grešnost poniženo stanje.

           To su primjeri onih koji su kao dar dobili svetost, ali je izgubili.
           Ipak postoje i oni koji su iz grešnog stanja prešli u stanje svetosti.
Mnogi su još u Starom zavjetu nakon kušnje ušli u stanje pravednost ili svetost, sjetimo se Abrahama.
Sjetimo se Joba. Veliko blagostanje i blagoslov zbog pravednosti vlastitog života. Njegovoj svetosti nije bilo ravna na zemlji. 
Ali dođe sotona i kaže Jahvi: „Pruži ruku i dotakni se kosti njegove i mesa – u lice će te prokleti.“ „Neka ti bude kaže Jahve“.-
Udari Jahve Joba svim mogućim zlima, sve izgubi samo život u ranama osta. Tada mu i žena kaže: „Zar si još postojan u neporočnosti. Prokuni Boga i umri.
Job je odgovorio: „Brbljaš kao luđakinja. Kad od Boga primam dobro zar i zlo da ne primim.“

Opširnije:Što bi bila svetost i tko, ili što, nju tvori?