Kako izgleda škola Duha Svetoga?

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Sveti Marko (25.4.2024.)

Dragi mještani Novog Sela-Balegovac, poštovani gosti i prijatelji!
Kršćanska braćo i sestre!

Mi smo danas tu da zamolimo blagoslov za sebe, svoju obitelj i svoje selo. Imamo pravo kao kršćani na to. Ali svaki blagoslov ima određene pripreme, kako one osobne i obiteljske da gosti budu zadovoljni, tako bi trebalo izvršiti određene pripreme da se zaista primi blagoslov od Gospodina, osobno, obitelj i selo.
Što to znači?
         Ljudi se za blagoslov očito moraju pripremiti, a ono što je najvažnije jest obraćenje i promjena svega što nije dobro.
         Ljudi da bi primili blagoslov trebaju oprostiti i zaboraviti što nije dobro.
         Ljudi prikladni za blagoslov moraju biti i ponizni skromni te prikladni za dobro oruđe u Božjim rukama.
E, sad, ne bi bilo dobro da ja u ovim stvarima budem učitelj, kad imaju ljudi znaniji i jači od mene.
Pa, krenimo ih onda potražiti!

U Dj 13,13-14piše „Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu Ivan zvani Marko ih napusti te se vrati u Jeruzalem. Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju Pizidijsku“. Ivan zvani Markobio je nećak Barnabe – apostola koji se nije odvajao od Pavla, jednoga od stupova na kojeg se oslanjalo širenje vjere među poganima.
         Marko je od mladih dana živio uz jaku djelatnost prvih kršćana u Jeruzalemu, uz Majku Božju i apostole, koje je upoznao izbliza. Markova majka bila je među prvima koji su pomogli Isusu i dvanaestorici. Razumljivo je, da je Barnaba obratio pozornost na svojeg nećaka Ivana Marka, kako bi ga uveo u službu širenja evanđelja, pod svojim vodstvom i pod vodstvom sv. Pavla.
         Marku je nedostajalo hrabrosti i vratio se bez blagoslova kući, napustivši svoje pratioce. Nije imao snage i pokleknuo je.
Ipak na drugom apostolskom putovanju da posjete braću koja su već primila dar vjere, „Barnaba je htio povesti i Marka. Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se ranije odvojio od njih i prevario ih“. Rekli bi izdao.
         Neslaganje među njima nije malo. „Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, a Pavao sebi izabra Silu pa proputova po Siriji i Ciliciji“. (Dj 15, 37-38)
Pavao je očito bio smrtno ozbiljan, a Barnaba puno dobroćudniji, objašnjava sv. Jeronim.
Nažalost, nitko ne mijenja svoje stajalište.
Ipak dolazi preokret.
Pavao, čovjek velikog srca, koji se žrtvuje do krajnosti za svoju braću, mijenja svoj sud o Marku.
I gledajte čuda, par godina kasnije nalazimo Marka kao gorljivog apostolova suradnika, što opet tvrdi sv. Joronim, a Pavao u poslanici Filomenu piše kako mu je Marko velika utjeha. Dalje, Pavao u Poslanici Kološanima (4, 10-11) piše kada Marko dođe k Vama lijepo ga primite, a Timoteju poručuje, neka dođe s kupa s Markom jer mu je Marko koristan za služenje Riječi Božjoj.
Marko je zaista apostolu Pavlu za par godina postao veliki prijatelj i utjeha.

Za divno čudo. Dakle, osobe se mogu promijeniti i blagoslov je tu, jer samo Bog zna nakane srca i može stvarati nepromjenjiv sud. Očito nas Bog ljubi takve kakvi jesmo.

         Braćo i sestre, Sv. Pavao nam daje primjer kako zaboraviti, kako nanovo spojiti raskinute veze i kako se osposobiti za prijateljstvo što je za čovjeka izvor blagoslova.
         S druge strane Sveti Marko je krasan primjer poniznosti i nadanja. To je njega dovelo do opraštanja Pavlu koji je čovjek velikog utjecaja i neumorni širitelj evanđelja.
Samo velika duša može oprostiti i zaboraviti, mala to ne može, zato i izostaje radost blagoslova.
Naprotiv prijatelji uvijek grade veliku zgradu ljubavi i svaki kamen u toj zgradi je podržava i podržavan je.
A sad gledajte, što se događa!
Kad je Petar pristigao u Rim gdje je Pavao već ranije na djelu, Pavao ustupu Marka, Petru da mu bude tumač u prevođenju na grčki i latinski jezik.
I tako je Marko skupljao propovijedi i usmene poduke apostolsko prvaka Petra, postavši najposlušnije sredstvo Duhu Svetom, ostavivši nam neprocjenjivo blago drugog Evanđelja.
         Koliko li je Marko pomogao svetom Pavlu, već starcu i zatvoreniku u Rimu, to samo Bog zna.
         Brižnost je bila velika jer obojica su prošli kroz život što ga je Apostol naroda bio napisao kršćanima u Korintu.
„Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav… Ljubav sve nadvisuje….“ (Kor 13). Zaista ljubav može sve i jača je od smrti.

Zamolimo danas Pavla, Petra, Barnabu da zaboravljamo male i velike uvrede koje su nanijele štetu našoj ljubavi. Naučimo od sv. Marka započeti iznova, jednom ili stotinu puta, jer bez radosti i blagoslova život nema utjehu. (pročitajte ponovo uvodni dio)
Amen!