Krist nas za slobodu oslobodi, a mi stalno namećemo crno bijeli ili crveno bijeli svijet

Trinaesta nedjelja kroz godinu – 2019.-c

Ovonedjeljnu propovijed počet ćemo s Pavlovom poslanicom Galaćanima.
Pavao kaže: „Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne prožderete. Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugom protivi da ne činite što hoćete.“ (Gal 5)
Poštovana braćo i sestre, živimo u vremenu kada je čovjek u oblasti znanosti i tehnike prividno svemoćan: razgranata mreža komunikacije, genetsko istraživanje, sve savršeniji sustavi smrtonosnog naoružavanja... itd.
Dok ta moć, s jedne strane stalno napreduje, čovjek istovremeno postaje s druge strane duhovno i kulturno sve nemoćniji.
Ljudi umiru od raznih iscrpljenosti, čak i u zemljama s najvišim blagostanjem. Česta su nasilja iprogonstva. Česta nametanja raznih ideologija ili teških fundametalizma.
             A svima je jasno da je to posljedica duhovne pustoši.
             Svi se pitaju, a pitamo se i mi danas, kako podići snagu vlastitog duha s Duhom Božjim?
Mi smo danas čuli u pokliku aleluje: „Govori Gospodine, sluga tvoj sluša ti imaš riječi života.“ (1 Sam 3)
Razmišljanje nas dovodi do činjenice da ovaj stvoreni svijet, kojega gledamo, više ne želimo izraziti duhovnim mjerama, pa tako se prečuje i Riječ Božja.
A kad već nismo u stanju to učiniti, mi u biti duhovno postajemo mrtvi, u nama više nema pravoga života...., a namećemo crno bijeli ili crveno bijeli svijet. Zašto, kad nas Bog sam za slobodu oslobodi.
Evo zašto?          

Opširnije:Krist nas za slobodu oslobodi, a mi stalno namećemo crno bijeli ili crveno bijeli svijet

Postojana apostolska i kršćanska duhovnost, slomit će rimsku vlast iznutra

Postojana apostolska i kršćanska duhovnost, slomit će rimsku vlast iznutra (Sv. Petar i Pavao)

Dj 12, 1-11: Da bi razumjeli izvještaj o Petrovom zatvaranju i čudesnom oslobođenju, moramo napraviti kratki povjesni prikaz. „Kralj Herod“ zapravo je Herod Agripa I, sin Aristobula i Berenike, i unuk je Heroda Velikoga (Herod Isusove muke) koji nekoliko godina provodi na školovanju u Rimu. Bio je ljubimac cara Kaligule od kojeg je37. poslije Krista dobio kneževsku vlast u svojoj domovini. Nakon ubojstva Kaligule, Agripa je podržavao podizanje na vlast cara Klaudija, koji je u znak zahvalnosti 41.poslije Kr. proglasio Agripu I, kraljem čitavim područjem njegovog djeda Heroda Velikog sve do smrti 44.poslije Krista. Nakon godina lagodnog življenja, trudio se steći naklonost u narodu pridržavanjem židovskog načina življenja i proganjanjem manjine, točnije kršćanskih zajednica. Tako je svojim ponašanjem plivao između rimske okupacijske vlasti i poticanja židovske narodne svijesti.
             Dao je pogubiti Jakova apostola, jeruzalemskog biskupa, te time stekao pravo izvršenja smrtne kazne kod rimske vlasti, zbog dugogodišnjeg prijateljstva s Rimom.
             Smaknućem Jakova dodvorio se židovskoj vlasteli, pa je dao uhititi i Petra uoči Pashe, nakanivši ga izvesti pred sud odmah poslije Pashe. Kako stvari stoje Isusova sudbina o blagdanu Pashe također je sudbina i kršćana. Petrov položaj je u bezizlaznoj situaciji. Čuvaju ga četiri četvero vojničke straže, a k tomu je još u okovima. Tamnica je neposredno pokraja Hrama u vojarni „Antonia“.
             No, kršćanska zajednica stalno moli, jer je vjera u Boga osloboditelja svjesna izbavljenja Izraela iz Egipta, svjesna je Isusova izbavljenja i njegova uskrsnuća kao i oslobođenja uhićenih apostola iz tamnice opisanih u petom poglavlju.
             Tko na osnovi takve vjere moli, ne može ostati ne uslišan, što se uvijek i pokazuje.
Nadmoć Boga kršćana je na djelu.
Božja je moć jača od državne sile.
Bog je uvijek uza svoju Crkvu.
Noć, lanci i tamnica stvarna su slika izgubljenosti i neslobode.
Svjetlo, anđeli djelovanje, nadvladavnje zapreka i otvorena vrata jesu znakovi Božjeg spasenja. Oslobođenje je izgledalo kao san.
           Sigurnošću u ostvarenje sna, spasenje postaje stvarnost. Herodove nakane i očekivanja židovske vlastele doživljavaju propast.
             Ovo je jedan dragocijen kamenčić u mozaiku hoda Crkve od jednog židovskog naroda do drugog, novoga naroda. Petar se javlja svojoj duhovnoj braći koji za njega mole, a zatim odlazi iz Jeruzalema slijediti dalje Kristove upute sve do grada Rima u kojem će na Vatikanskom brežuljku biti razapet.

Opširnije:Postojana apostolska i kršćanska duhovnost, slomit će rimsku vlast iznutra

On će udahnuti novo srce i novi duh i sve će biti kao stvaranje novog naroda

On će udahnuti novo srce i novi duh i sve će biti kao stvaranje novog naroda
(Srce Isusovo)

Ez 34, 11-16: Ezekijel je sin jeruzalemskog svećenika Buzija, koji je zajedno s kraljem Jojakimom i drugim istaknutim građanima Jeruzalema bio odveden u Babilon prilikom prvog sužanjstva 597. pr.Kr.
          Po prirodi je vizionar i sve što piše, kao i svoju službu, stavlja kao pomoć Židovima u Babiloniji, iako u tome vidi težinu poslanja, jer je narod tvrde glave i okorjela srca. 
          On ne želi prešutjeti da je narod teško zgriješio, a Bog je pravedan i sprema kaznu.
Kazna je ropstvo.
Slika kojom Prorok oslikava grijehe naroda jedva bi mogla biti crnja. Ali bez obzira što se dogodilo, Prorok ostvalja snažnu poruku: kazna nije definitivna, Bog može oživjeti ono što trenutno izgleda mrtvo, te obećaje radosni povratak u domovinu. 
         Ezekijel ne krije da je srce jednog naroda, vođa tog naroda, a to je kralj. Ako on nije dobar pastir, nevolje su za narod velike, što se i vidi iz stanja ropstva.
Ali Bog će ponovo podići svoj narod i tada će pojaviti Mesija, Dobri Pastir. Time je Prorok zacrtao sliku vjernog Pastira, novog Davida koji će pasti svoje ovce u pravdi i ljubavi.
          Ova slika će nadahnuti deseto poglavlje Ivanova evanđelja. Ona izražava ideal koji će se potpuno ostvariti u Kristu. On će udahnuti novo srce i novi duh. Božje spasenje snažno je predstavljeno kao ponovno stvaranje naroda koji će moći savršeno slušati: „Izvadit ću iz vašeg tijela srce kameno i dat ću vam srce od mesa“. 
          Izrael će, tako preobražen hodati putem Božji zapovijedi.

Rim 5, 5-11: A kako je to obećani Mesija, Isus Krist učinio kad je došao, upečatljivo predstavlja sv. Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima.       

Opširnije:On će udahnuti novo srce i novi duh i sve će biti kao stvaranje novog naroda

Bez Tebe Gospodine i moj život je bez života

Dvanaesta nedjelja kroz godinu 2019-c

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: „Što govori svijet, tko sam ja?“
Odgovori su bili različiti:
Možda Ilija, ili Ivan Krstitelj ili neki od drevnih proroka.
                 No, Isusa je zanimalo: što kažu sami učenici?
             Petar je prihvatio upit i rekao: „Ti si Krist –Pomazanik Božji“.

Točno, ali to nije sve - danas vam nadopunjam tu istinu, ali ova Istina još nije za javnost, kaže Isus, jer u njoj postoji težak i mučan sadržaj.
„Sin čovječji traba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznannci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.“
                 Za ovako težak Put treba i VELIKI KARAKTER.
A sad Isus govori kakvi bi trebali biti njegovi apostoli i svi oni koji ga žele slijediti:
„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“
                 I za ovako težak put treba VELIKI KARAKTER.
Postavlja se pitanje, što je i kakav je “veliki karakter“ ?
               Iz života Isusova i života apostola i mnogih onih koji su sve do danas odgovorili životom hodajući Putem Krista, možemo dati odgovor.
               Drugog puta nema, moramo životom odogovoriti svome Gospodinu, tko je on za mene!

Opširnije:Bez Tebe Gospodine i moj život je bez života