Pavle, ne pali grčku vatru na način Atenjana, nego Kristom raspetim
Peta nedjelja kroz godinu 2020. –a
Liturgija prošle nedjelje, da nije bilo događaja prikazanja Gospodnjeg u hramu, stavila bi pred nas, "blaženstva" koja uvode u veliki govor, poznat kao Govor na gori – u kojem se otkriva velika povelja Novoga zavjeta.
U ovoj nedjelji otkrivamo svježinu i ljepotu kršćanskog nagovještaja koju daruju sinovi svjetlosti i sinovi dana.
Nije Isus za nas umro da bi mi spavali, nego zajedno s njime živimo zemaljski i vječni Život.
Isus nas mijenja iz korijena, ne samo izvana.
Ovaj Novi savez ima svoje karakteristike koje mijenjaju naša srca.
Mijenjaju se naši osjećaji i način postupanja prema Bogu i bližnjemu.
Zakon ljubavi postaje zakon koji ide naprijed.
To je zakon vjernosti prema vječnom svjetlu i vječnoj Istini.
U našem životu postoje različita svjetla koja sjaju i usmjeravaju.
Na nama je izabrati koja ćemo slijediti.
Svjetlo koje kratko traje, pojavi se i zgasne poput sitnih životnih zadovoljstava, premda su lijepa kratko traju i ne ostavljaju u srcu mir za kojim težimo.
Postoje zasljepljujuća svjetla popularnosti i slave, novca i uspjeha, koja obećavaju sve i odmah.
To su zavodljiva svjetla, koja svojom snagom zasljepljuju i vode iz snova o slavi u najcrnju tamu.
Postoji ipak svjetlo koje ne zalazi i ne slabi, a to je Gospodinovo svjetlo ili bolje rečeno, to je sam Gospodin.
On je naše svjetlo, svjetlo koje ne zasljepljuje, nego prati i daruje jedinstvenu radost. To je svjetlo za sve i poziva svakoga kršćanina s riječima koje Isus kaže: „Vi ste svjetlo svijeta“.
Opširnije:Pavle, ne pali grčku vatru na način Atenjana, nego Kristom raspetim
Duhovna obnova je trag mjesta gdje Bog progovara
Duhovna obnova 8. veljače 2020. u slici obnove nekih biblijskih likova.
Braćo i sestre, često se puta moramo čak i na dnevnoj razini ispitivati, jesmo li nešto dobro uradili i kako je to ostavilo traga na nas, ali i na druge. Ali, tu formule nema, osim osjećaja za Božji zakon upisan u nama. To potvrđuje i ona narodna: Koliko ljudi toliko ćudi. U životu ne samo da sebe preispitujemo, nego često gledamo stilove života drugih, osobito onih koji su odgovorni za narod.
A stilovi vladavine pojedinih vladara ili upravitelja mogu biti različiti. Jedni vole držati uzde u svojim rukama i vladati čvrstom rukom, drugi će biti popustljivi i blagi; neki će opet radije sami donositi odluke, dok će drugi pitati za savjet ljude od povjerenja; neki će sačuvati bistru glavu i voditi se razumom, dok će se drugi prepustiti intuiciji da ih srce vodi.
Mladi je kralj Salomon naslijedio prijestolje svoga oca Davida, a ta baština nije bila lagan zadatak za njega. Teško mu je bilo uživjeti se u kraljevsku ulogu, jer se osjećao mlad i neiskusan da bi opravdao ovaj svoj položaj koji mu je pao u dio.
O kakvom se kraljevstvu radi, iznijet ćemo ukratko. Davidu je zaista pošlo za rukom objediniti izraelska plemena te ih održati zajedno u jednom kraljevstvu. Zahvaljujući njegovoj hrabrosti, mudrosti i vjernosti Bogu te odanosti proročkim viđenjima otklonjena je opasnost od strane Filistejaca.
U to vrijeme vladari susjednih naroda: Moapci i Amonci na istoku te Aramejci iz Damaska na krajnjem sjeveru, bili su Davidovi vazali i plaćali mu danak. Ono što je vojnički osvojio, zadržao je vještinom ustrojstva kraljevstva.
Na čelu države je sam David kao vrhovni zapovjednik i sudac. Uz sebe je držao nekoliko savjetnika, ali i stare prekaljene suborce. Vrhovni zapovjednik vojske bio je Joab. Na dvoru je imao kroničara i pisara. Dvoru su pripadala i dva velika svećenika te ravnatelji i nadzornici nad gospodarskim područjem.
Podijelio je svećenike u 24 grupe te uveo niz obrednih pjesama, nazvanih „Psalmi“. Podjela vlasti na dvanaest plemena nije ukinuta, a David je priznavao plemenskog vođu i njihovu relativnu samostalnost unutar svoga kraljevstva. Takvo dobro ustrojeno kraljevstvo David predaje svome sinu Salomonu.
Zato je prvi vladalački nastup mladoga kralja obilježen hodočašćem na uzvišicu Gibeon. On čini svoj ZAVJET.
Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica
Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica (2020.)
Mal 3, 1-4:
Prvo čitanje koje čitamo na Svijećnicu pisao je prorok Malahija. Samo ime nije vlastito, nego je uzeto u hebrejskom značenju „Moj glasnik“ što se spominje upravo o današnjem čitanju.
Tako treće poglavlje počinje: „Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi.“
U narodu je bilo vjerovanje, prije nego što se pojavi Mesija doći će prorok Ilija, što se i ostvarilo u proroku Ivanu Krstitelju koji je pripravio put Gospodinu.
Nadalje, doći će iznenada u Hram svoj, Gospod, Gospod koga vi tražite i anđeo saveza.
Ovaj tekst se odnosi na Isusa Krista koji je na ovaj dan objavljen svim narodima kao Svjetlo na prosvjetljenje svih.
Dolazak Mesije, u Dan Gospodnji, ima snažni eho, i snažna djelovanja. Uzvik koji se čuje, tko će opstati kad se on pojavi, nagovješćuje velike novosti.
Bog se ne mijenja, ali narod se mijenja i nepostojan je. Stoga, Mesija će imati snagu snažnog pročišćenja i očistiti će narod svoj i u njemu staro svećenstvo, i sam će prinijeti žrtvu Bogu u pravednosti i svetosti.
Prorok živi i djeluje u petom stoljeću u vrijeme povratka iz ropstva, obnove Jeruzalema i Hrama u njemu. Ali taj prvi zanos materijalne obnove nije ostao trajan u duhovnom smislu. Ponovo je trebalo sve ići na duhovno pročišćenje od svećenstva do naroda.
Ali to će u konačnici učiniti tek Isus Krist čistom i svetom žrtvom, koja je savršena žrtva mesijanskog vremena.
Lk 2, 22-40:
A danas u Evanđelju, Luka brižljivo napominje da su Isusovi roditelji obdržavali sve odredbe Zakona, kao i Ivanovi.
Prikazanje djeteta u svetištu nije bilo propisano, ali je bilo moguće, i pobožni su ljudi smatrali to prikladnim.
Luka usredotočuje svoj izvještaj na ovaj prvi Isusov bogoštovni čin u Svetom gradu, kojemu pridaje veliku važnost kao mjestu vazmenog događanja i polazišta kršćanskog poslanja.
„Tada im otvori pamet da razumiju Pisma“
Nedjelja Riječi Božje! (3.n.k.g.a) 
Vjeruješ li Božjoj Riječi ili ne?!
Papa Franjo, svoj dokument, o potrebi i važnosti Riječi Božje počinje: „Tada im otvori pamet da razumiju Pisma“ (Lk 24,45).
Nakon što smo prošle nedjelje doživjeli direktnu objavu od Ivana Krstitelja kako je Isus, Jaganjac Božji, koji odnosi grijehe svijeta, ove nedjelje se susrećemo s njegovim snažnim djelovanje.
Istine koje je Isus počeo naučavati tako su važne i bitne kao pitanje života i smrti. Vjeruješ li, ili ne?
Jedna od važnih Isusovih postavki je: “Tko vjeruje u Sina, ima vječni život.“ (Iv 3, 36)
Buduće je njegova nauka neophodna, Isus njenu istinitost potvrđuje uvijek čudesima da olakša vjerovanje.
Pa tako kaže: “Djela koja mi je Otac dao izvršiti i koja činim, svjedoče za mene da me on poslao“ (Iv 5,36). Ili, u drugoj prigodi govori: „Sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte.“ (Iv 10,38). Stoga, poznavati Pisma, znači poznavati Krista. (Sv. Jeronim-Papa Franjo)
Sada se potrudimo razumjeti i današnji tekst iz Evanđelja: „Obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječio je svaku bolest i svaku nemoć u narodu....“
„Glas se o njemu pronese svom Sirijom....jer za njim je hrlio silan svijet“ (Mt 4 12-25).
Bit će tu puno predrasuda koje će zasljepljivati i one sa zdravim očima. Bit će tu i naručenih bolesnika kao stupica za Isusa da ih liječi subotom.
Ali Isus je poznavao njihove namjere i ne boji se rasprave, nego prelazi u napad.
Razlog takvom Isusovom stavu je:
njegova punina ljubavi, i on suosjeća sa svakim čovjekom koji je u nevolji.
Zato Evanđelje poručuje: "Kad iziđe i vidje silan svijet, sažali se nad njim, jer bijahu kao ovce bez pastira.“ (Mk 6,34)
Utjelovljena Riječ je nositelj i svjetlo Riječi
Druga nedjelja kroz godinu 2020-a
Ako pogledamo naš svakidašnji život, primijetit ćemo kako su neke životne etape bile jako intezivne jer smo se pripremali za dolazak nekoga ili nečega.
Državnici se pripremaju za dolazak zemaljskih vladara.
Gospodarstvenici se pripremaju za dolazak nekog svog poslovnog partnera.
Mještani za nekog uglednog gosta iz kulture, religije ili znanosti.
Gledajući na događaje vezane za Isusa Krista, njegovo utjelovljenje i dolazak na planetu zemlju, Bog Otac, s Duhom Svetim, zajedno s mnoštvom svojih odabranika, obavljaju temeljitu i dugotrajnu pripremu.
A u bližoj pripravi Ivan Krstitelj kao posljednji u nizu mnogih, radi čudesnu i otajstvenu pripremu za dolazak Isusa Krista, za kojega u samom pojavku kaže: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta.“ (Iv 1,29)
Ustvrdimo, da nije samo u današnjem Evanđelju slijed sustavnog Bogojavljenja, nego su i ostala dva čitanja s istom nakanom.
Za proroka Izaiju, kojeg danas čujemo „Sluga Jahvin“ po svojoj žrtvi postaje svjetlost i spasenje čitavom čovječanstvu....
„Postavit ću te za svjetlost narodima, da budeš spas moj do na kraj zemlje( (Iz 49,3-6)
Onaj, kojega je Bog po proroku označio imenom „Sluga moj“, isti je onaj kojega sada, u punini vremena, Bog postavlja svijetu kao „svoga Sina“, kojega sveti Pavao kao apostol jasno vidi i propovijeda kao Spasitelja svijeta, kako čujemo u početku poslanice Korinćanima. (Kor 1,1-3)
Naime, kaže Pavao:
„On je onaj pravi Jaganjac koji odnosi grijehe svijeta. Svojom smrću on je uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život“....
„On je žrtvovana naša Pasha, Krist“... koja ostvaruje novi, sveti život. Ovdje otkrivamo da je Bog sam u Izričaju „Jaganjac Božji“ otkrio nešto važno o sebi samome.
Više članaka ...
- Kako se iz tame ulazi u svjetlo?
- Početak, Punina, Uznesenje i Vječnost
- Bogojavljenje 2020
- Krist je Božja mudrost koja je progovorila i objavila tajnu našega života
- Nova Godina je vrijeme iza, i vrijeme ispred nas
- Obitelj u ozračju Mudrosti, Ljubavi i Providnosti
- Mučenici su svjedočanstvom svoga života izrekli čudesne stvari o Božjoj ljubavi
- Papa pozvao na povjerenje u Ljubav Božju
- Poruka kardinala Puljića za Božić 2019.
- Isus, utjelovljena riječ, jedini je izvor spasenja i svetosti