Božja ljubav ne isključuje nikoga, dok grijeh odsijeca ljude od Boga
- Detalji
- Napisao/la Župnik Matija
Kršćanska braća i sestre!
Počinjemo s jednim od četvorice veliki Proroka. Velik prorok, velika i proročanstva.
Evo takvog jednog.
…Dom moj zvat će se Dom molitve za sve narode“ (Iz 56, 6-7)
A gledajte ovu zanimljivost:
Prije Proroka Izaije Psalmista u 67 psalmu poručuje:
„Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
Neka te slave narodi, Bože,
svi nadi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!“
Čuju se riječi: „Sva zemlja“, Svi puci“.
Zapravo, 'ljudska zajednica' nikada ne bi smjela izgubiti iz vida načelo bratstva svih ljudi, gledano očima Stvoritelja.
Ali sad se vratimo Izaiji.
Pedeset šesto poglavlje otvara Treći dio knjige Proroka Izaije, kojega je napisao neki od Izaijini učenika. Tematika završnih poglavlja jest:
Izraelova sramota i Izraelova slava gledana iz perspektive povratka iz sužanjstva.
Sramota je što se uopće doživjelo sužanjstvo,
a slava je što Bog ostaje uz svoj narod na putu od Babilona prema zemlji Izraelovoj.
U izmiješanoj tematici sramote i slave miješaju se slike grijeha i stradanja. Pisac je vjeran predajama većine proroka, te naviješta kako će uskoro moći ući u Židovstvo obraćeni stranci (prozeliti) pod uvjetom da budu vjerni savezu.
E sad je prorok, prorok jer ima viziju budući vremena kada će Krist otvoriti širom vrata za sve, i Božja ljubav ne isključuje nikoga, dok grijeh odsijeca ljude od Boga.
Izrael je kriv zbog mnogih grijeha duhovnih i svjetovnih vođa koji su se podjednako razmekušili i griješili u svome radu. Njihova je vjera postala isprazna i ruglo. Ljudi ne vole ni Boga ni svoje bližnje. Društvo je trulo do srži, okuženo lažima, nepoštenjem, nepravdom, zloćom i nasiljem. Ono se ne brine za istinu i pravdu, ni za one koji pošteno žive.
Sve to stoji u suštoj suprotnosti sa svime što Bog želi u svojoj žarkoj ljubavi svome narodu. Pisac pokušava apokaliptičkim koloritom pokazati zanimanje za strane narode uz naglašeno isticanje slave Siona.
Današnje Evanđelje upravo o tome govori. Isus otvara vrata vjere koja iznutra iz srca dolazi, svim narodima. Izišao je iz svoje domovine u prostore Tira i Sidona. Isto će to i na istom mjestu učiniti Petar.
I gle, neka žena iz tih krajeva, viče: „Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!“
Dok Kananka, poganka, viče, Isus je zašutio. Tek sad se vidi kakve sve barijere u Novom zavjetu moraju biti srušene.
Objavljeni Bog i vjera izabranog naroda privilegiji su samo Hebreja. Svi koji nisu u toj vjeri, zakonska je odredba, ne družiti se s poganima koji žive kao psi.
No, nije samo tu religiozna barijera, tu je i nacionalna barijera. Odakle god, i kamo god pošao, ne priliči kršiti odredbe.
Isus zna za zakon koji postoji. Upravo njega treba srušiti i otvoriti vrata vjere svim narodima. Na scenu stupa velika duhovna obnova. Dok apostoli Isusa upućuju na poziv da joj se smiluje, Isus šalje dvostruku poruku.
Prvo, znam za zakon koji kaže da ne priliči uzeti kruh djeci Božjoj i dati ga psićima.
I drugo, poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Jer takvog Mesiju Židovi čekaju.
Zato Isus otvara vrata vjere za sve narode i stavlja do znanja, gdje su, i kakve su prepreke koje, dragi moji učenici, moraju pasti.
Za takve korjenite promjene moramo i mi pasti. Moramo položiti svoj život.
Što Isus i Apostoli čine.
Evo Pavlova svjedočanstva u poslanici Rimljanima:
Pavao se u cijelom jedanaestom poglavlju bavi pitanjem vjernosti jednog dijela Izraela i nevjernosti drugog dijela Izraela, koji je imao dovoljno svjetla i nema isprike za svoju nevjernost.
On polazi od činjenice da Bog nikada neće odbaciti svoj izabrani narod, jer njihova je nevjernost samo privremena. Iako nevjeran on ostaje izabrani narod, a Bog čeka njegovo obraćenje.
I dok ovo govori, Pavao ima pred sobom sliku starijeg sina koji odlazi iz kuće Očeve, ali nije rečeno da se neće vratiti.
On ima u vidu Božje milosrđe i neistražive putove Božje providnosti. Očeva izjava: „Ovaj mi sin bijaše mrtav i oživje….“ navodi na činjenicu da je povratak iz smrti u život čudesno djelo i pridržano je Božjoj moći. Još ranije proroci su propovijedali evanđelje i pisali: „Doći će sa Siona Otkupitelj odvratit će bezbožnost od Jakova.“
Ali Izraelci su neposlušan i prkosan narod, dok glupi poganski narod odgovara pozivu. Zato Pavao predviđa da je to samo prvo poluvrijeme njihove nevjera, jer doći će vrijeme kada će Bog okrenuti sve na dobro.
Takvo izraelsko posrtanje i djelomično otvrdnuće srca bilo je providnosno jer je omogućilo da spasenje dopre i do pogana. Pogani su bili prije neposlušni, a sada je to Izrael, a Bog pokazuje milost i jednima i drugima. „Doista tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?“
Bog nema vrijeme, sve je sadašnjost, ali čovjek ima prošlost, sadašnjost i budućnost, pa tako je prisiljen uočiti i učiti teologiju povijesti. Samo takav prikladan je iskazati hvalospjev mudrom Božjem milosrđu.
Župnik