Putevi svijeta sve su više galerije prašine i truleži

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Dvadeset četvrta nedjelja kroz godinu 2023-a

Kršćanska braćo,
u ovoj crkvenoj godini  zadnji put slušamo riječi Sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima.
Veličanstvene su!
Poslušajte ih:
„Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Dosita, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo . Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.“ (Rim, 14, 7-9)

Ove riječi govore, kako u Crkvi možemo razlikovati način kako ljudi žive i umiru.

Neki vjernici zaborave, namjerno ili ne namjerno uvjerenje da je naš život, a i naša smrt usmjerena na Krista.

Danas u Evanđelju, Isus govori: da je Zakon Božji zakon opraštanja i ljubavi.
A zakon svijeta je zakon mržnje i odbijanja opraštanja.
A Križ Kristov je otkupljenje, put k nebu je vjera.
Putovi svijeta sve su više galerije prašine i truleži.

Zlo se širi, to je jedna rana.

Svi dobro znamo da je 'Zlo' loš gospodar.

Bog, s visine gleda, strpljivo čeka da se odlučimo za dobro, za život u istini, život po križu koji direktno vodi do nogu Isusovih.
Treba li dakle ponavljati da Isus, Sin Božji, čeka svoju braću, raširenih ruku.

Pridodajmo k tome istinu s Križa Kristova da je Marija Majka Crkve, koja pruža svoju ruku i vodi nas Gospodinu.
Ostaje nam jasan kršćanski stav u uskliku:
O, dođi Duše Sveti,
i  vjetrom mira pročisti svijet i učiniti da siđu božanski darovi na zemlju: dobru ili kamenitu.
Čujte kako to lijepo kaže Psalmista ( Ps 103) :
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegova!
             On ti oprašta sve grijehe tvoje,
             on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
             on ti od propasti izbavlja život,
             kruni te dobrotom i nježnošću.

Psalmista ukazuje na glas Božji koji odjekuje u čitavom svemiru, i poziva da se sjetimo da je Bog u nama i mi u Bogu i Duh Sveti koji sve sjedinjuje, da znamo opraštati i zaboravljati.
Glas nam stalno govori:

Nad svime je Bog, u svemu je Bog, Bezgraničan je Bog i Bog je sve!
Zato Krist govori da na svu tu spoznaju dodamo: LJUBAV.

To je snaga protiv zla.

To je pobjeda nad zlom.

Treba li nam to ponavljati?

Treba!

Jer, zavist, sebičnost, ljubomora, oholost, neprestano dijele svijet.

Odatle izvire nezahvalnost i mržnja, pa i prema Bogu.

Duše Sveti pročisti nas, pročisti ovu planetu Zemlju.

Rastavi pljevu od pšenice, iako znamo da je tvoj plan  bezgranično velik i on zapanjuje.
Nas taru protivnosti, dosade i nezadovoljstva. Često smo nestrpljivi.
Često smo izgubljeni, jer ne slušamo glas Stvoritelja.
A koliko smo se puta njegovom rukom izvukli iz smrtne opasnosti.
Čuli smo danas mudrog Siraha:
„ Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi…. Kad s čovjekom s ličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe?“
Zar s Evanđeljem nije došla radost ovome svijetu, samo kad bi ga mi ljudi živjeli.
Nestalo bi uskogrudnosti, zavisti i sebičnosti.
Čovjek se može skrivati, obarati glavu, zatvarati oči, ignorirati Boga, izbjegavati Boga, ali Bog je tu pred nama i očituje se u svemu što postoji.
Zato Gospodine, pronikni nam duh i tijelo, da u nama ne prevagne tjelesna sklonost nego djelovanje tvoje moći. (Misal)

Župnik