Zamislite dobrotu koja ide dalje od pravde, a ipak je ne narušava

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu 2023.-a

Poštovani, tražite li Vi Gospodina?
Prorok Izaija poručuje:
„Tražite Gospodina dok se može naći… Nek bezbožnik put svoj ostavi i neka se vrati Gospodinu koji je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti – riječ je Gospodnja. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su visoko puti moji iznad vaših putova i misli moje iznad vaših misli.“ Iz 55, 6-9)
Istina, čovjek svojim duhom i radom sve više širi svoje gospodstvo nad prirodom.
To mu je božansko poslanje (Post. 1,28)
Plodovi toga rada i osvajanja, istraživanja i dostignuća sve više postaju zajedničko dobro ljudske obitelji.
Ali, javlja se pitanje smisla i vrijednosti čovjekove djelatnosti.
Koja je svrha svih ti napora?
Ako je to samo gomilanje stvari koje za par godina bacamo na deponij i palimo, čemu to?
Nagli veliki napredak čovjekova dostignuća na području materijalnog svijeta mijenja često i sadržaj religioznog razmišljanja.

Vidimo da čovjek mnoge stvari ne koristi dugo, a onda ih baca.
      Često je i problem, gdje baciti? Mnoge stvari brzo ustanovi da mu i ne trebaju.
      Na kraju svog života ništa ne treba i sve odbacuje i odbaci.

Ali Boga čovjek stalno treba.

Čovjek ne može ostvariti svoje čovještvo bez Boga, niti u prvom niti u drugom poluvremenu svoga života.

Ne može postići svoj smisao, riješiti svoje otuđenje u materiji.

U pravu je onda Izaija kad kaže.„Tražite Gospodina dok nije kasno."
Zašto tražiti Gospodina? Evo zašto.
Obitelji se raspadaju, civilizacije propadaju. Svi to vide. Odbacuje se dijagnoza glavnog i odgovornog i svi postaju doktori dajući dijagnozu pacijentu, ali ne i lijek.
Što to ustvari čovjek hoće i traži?
Mi kršćani ipak na vrijednost ljudske djelatnosti gledamo očima vjere.

E…., tu nam pomaže i današnji primjer Isusov u Evanđelju kojeg na ovu nedjelju čitamo.

Mt 20, 1-16: Isusove riječi izgovorene u prispodobi današnjeg Evanđelja, možda najjače i najljepše islikavaju kakva je Bog došao u narod. Evo te slike.

U Kraljevstvu nebeskom vinogradar unajmljuje sve do predvečer neuposlene nadničare, a na kraju dana svima daje punu nadnicu i time očituje svoju dobrotu koja ide dalje od pravde, ali je ne narušava.

           Takav je Bog, koji u svoje Kraljevstvo uvodi zakašnjele kao što su grešnici i pogani.

           Uzvanici prvog sata su Židovi koji od Abrahama uživaju blagodat Saveza, i oni ne smiju zbog dobrote Božje biti ljubomorni i zavidni.

Bog je slobodan u svojem pozivu, stoga, prvi nemaju prednost što su prvi, a posljednji nisu krivi što su posljednji. Zato je i njima kao i prvima jednaka plaća.
Među posljednje se ubraja razbojnik s desne Kristove na križu (Lk 23,42-43).

Krasno to govori i Psalmista u pslamu 145:
„Blizu je Gospodin onima koji ga traže.“

Tko je onda kao Bog?
Nitko…

I nijedan ljudski duh ne može prodrijeti u otajstvo Boga: koji je od uvijek i zauvijek, svugdje i na svakom mjestu.

Jer on je biće Ljubavi, ljubav, po ljubavi i od ljubavi, ljubazan, srdačan, koji tješi, prijatelj, brat, otac, majka, milosrdan, pun samilosti, snage, pomoći, oslobođenja, spasenja....

Zanimljivo kako to vidi Sv. Pavao u svom pismu Filipljanima:
„Meni je živjeti Krist.“

On svjedoči duboku ljubav i privrženost  prema životu s Kristom i u Kristu.

Sav život proistječe od Krista, sve je djelovanje usmjereno prema Kristu.

To piše Pavao koji se mogao kao apostol, mistik, znanstvenik natjecati s drugima, ne on želi biti svima jednak.
Time je zacrtao ispravan put kršćaninu, bratsko zajedništvo i međusobno poštivanje u poniznosti.

Dakle sve je milost i dar od Boga.

Sve od Boga dolazi.

Za vjernika je najveća radost pripadati Bogu i slijediti ga.

Treba paziti, jer u čovjeku uvijek nanovo izbija oholost.
Nju on može nadvladati jedino vjerom u Boga Stvoritelja i Spasitelja.

Župnik