ŠKOLA BEZ PRVOG RAZREDA
Selo Balegovac 2013. godine broji 628 domaćinstava.
Ratom su bila mahom porušena, a u miru ponovno obnovljena.
Uz druge sadržaje, nekda su imali i Osmogodišnju školu izgrađenu sedamdesetih godina, a u poslijeratnom vremenu škola je samo do četvrtog razreda.
Od 2013. godine Osnovna škola u Balegovcu je bez prvoga razreda. Za tri godine zatvara se Škola, bude li ovakav trend iseljavanja mlađih generacija. Nije puno bolje stanje na cijeloj općini Odžak kada su Hrvati u pitanju. Balegovac je najveće mjesto u općini Odžak i ostaje bez Osnovne škole. U prijeratnim godinama općina Odžak bila je vodeća po broju Hrvata u BiH, a danas prostor sve više liči na jedan veliki starački dom, a već prekosutra i na jednu veliku prostornu grobnicu.
Da tragedija bude veća ovo je hrvatska Županija i hrvatska Općina. Ove godine se povećao broj odjeljena za prvačiće, s četiri na pet odjeljenja. A prvačića hrvatske nacionalnosti samo je dvanaest.
BRANKOVIĆANI U BALEGOVCU
Nedjelja je!
Oko 10:00 sati 22. rujna 2013. stigli su u pohode našoj Župnoj zajednici umirovljenici župe Lug-Brankovići. Njih tridesetak. Izmijenjena je srdačna dobrodošlica, a onda se popila čašica domaće šljive i šoljica dobre crne dočekuše. Uz nju su vrcala sjećanja na negdašnje dane i godine. Sve je to bio lijepi uvod u zajedničko slavlje Svete Mise s mještanima ove župe u 11:00 sati. Prelijepi dan oživio je mnoga sjećanja u popodnevnom druženju na zejedničkom ručku u prostorijama Župnoga ureda. Druženje je divno proteklo, a onda oko 15:00 sati uslijedili su pozdravi za sretan put. Mahalo se, sve dok očima nije umaknula slika uzdignutih ruku. Riječi Zbogom, pratile su i riječi "Do viđenja".
Neka Bog Providi svime onim što je svatko od nas u svom srcu ponio.
Dragi gosti, hvala Vam na posjeti.
KOJE LI TRAGEDIJE?
Dvadeset peta nedjelja kroz godinu 2013-c
Vječno je pitanje komunikacije među ljudima. Što je veći promet ekonomskih dobara, to su veće komunikacije među ljudima.
Promet ekononomskih dobara nije uvijek pravičan.
Kada se uzme u obzir da je on gotovo uvijek obavljan između bogatih i siromašnih, time su zloupotrebe od jačega često na djelu. I to remeti zdrave odnose među ljudima.
O tome govore današnja čitanja.
Još u Starom zavjetu prorok Amos, koji je bio stočar, ukazuje na izrabljivanje siromašnih od strane bogatih. Navodi on priču iz naroda: „Kad li će mlađak proći da prodamo žito i subota pazarni dan da tržimo pšenicu? Smanjit ćemo efu (mjera), povećati šekel da varamo krivim mjerama, da kupimo siromaha za srebro...“ (Am 8, 4-7)
Amos govori da je tu jedina pravda Bog koji neće nikada zaboraviti dobra djela, a kamo li da zaboravi loša djela.
Potrudio se i Psalmista u 113 Psalmu kad kaže: „ ... da Gospodin iz gliba uvijek vadi siromaha.“
A Pavao, svome suradniku Timoteju piše, kako su svi ljudi pred Bogom jednaki i kako je jedan Posrednik između Boga i ljudi – Isus Krist.
Nemaju bogati svoju povlaštenu vezu prema Bogu. Jedan je Krist za sve. Svi jednako moraju moliti od Kralja do posljednjeg siromaha.
Isus u današnjem Evanđelju na temu mudrog upravljanja materijalnim dobrima, uzima primjere iz života, što je gotovo redovit slučaj, kako bi slika ostala važeća za sva vremena.
Isusova poruka je ova: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten i u najvećem je nepošten. Ako ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko će vam povjeriti prave vrijednosti? Ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko će vam vaše dati?“ (Lk 16)
Isus je ovdje dovoljno jasan.
- Nema mira čovjekovoj savjesti ako je nepošten i neodgovoran.
- Nema mira među ljudima i teška je komunikacija, ako se materijalna dobra nepravedno dijele.
- Nema mira među narodima ako jedni druge izrabljuju.
Što je od ove Riječi Božje primjereno za naše vrijeme i ljude našega vremena?
Sve je u vapaju za boljim.
ČOVJEK JE ČUDESNO BIĆE!
Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu
Prije sedam nedjelja slušali smo Abrahama, praoca naše vjere, kako se moli za svoj narod.
Na današnju nedjelju u Knjizi Izlaska još jedan Praotac naše vjere, Mojsije, upućuje svoju molitvu Božanskom milosrđu za svoj narod.
Čujmo ga: „Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egapatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta kojim sam im odredio. Napravili su sebi zlatno tele....“ (Izl 32)
Nije bilo davno kad su čuli Božje zapovijedi i vidjeli velika čudesa što ih Gospod učini za njihovo dobro. A oni pogazili sve.
Prvu zapovijed: Ja sam gospodin Bog tvoj i nemaj drugih bogova osim mene.
Drugu: Ne izusti Imena Stvoritelja i izbavitelja svoga.
Treću : Spemeni se da svetkuješ Gospoda u dan Gospodnji.
Nezamislivog li stava za naše ljudske pojmove!
A što bismo rekli za narod današnjega vremena?
Pretpostavljam da bi ste na razglas htjeli vikati: Požuri se, Gospodine dolje i spasi što se spasiti da!
STIL KRŠĆANSKOG ŽIVOTA
Dvadeset treća nedjelja kroz godinu 2013-c
Prošle nedjelje čuli smo poruku Knjige Sirahove koja spada u zbirku Mudrosnih knjiga, a danas čujemo poruku iz Knjige Mudrosti, koja kaže:
„Tko od ljudi može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospodin. Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemaljski šator pritiskuje um bremenitim mislima.... Tko bi doznao tvoju volju da nisi poslao Duha svoga svetoga.“ (Mudr 9)
Pogledamo li malo bolje, spoznaja svijeta ide po Duhu.
- Čovjek održava tijelo hranom koju uzima dva do tri puta dnevno, a dušu hrani neprestano svake sekunde.
- Snagom duha on voli, razmišlja i spoznaje, oprašta ili mrzi, želi ili odbija, čini dobro ili ne.
- Kako dušu nije moguće isključiti i upokojiti, kao što to radimo s tijelom kad ga stavimo u stanje mirovanja, jer duša je božanska energija koju čovjek može koristiti na dobro ili zlo.
Pitamo se: Kakav duh prebiva u nama?
Duševni nemir, i praznina duše, puno je gore stanje od gladna tijela.
Duhovno zagađenje za čovjekovu sreću mnogo je gore od zagađenja vode i zraka.
Ako je ljudski duh zaražen sebičnošću ili trkom za profitom, vlastoljubljem ili borbom za prestiž, tada mu je sasvim svejedno kakva budućnost izgleda za njegov narod.
- Često se zaboravi da je čovjekov duh najveća snaga na ovome svijetu, nevjerojatna stvaralačka ili strahovito rušilačka.
- I u vlastitom životu sve je određeno duhom koji prebiva u nama.
Sve propadljivo tlači dušu i pritiskuje nestalne naše namisli, kako to kaže Knjiga Mudrosti.
Ako išta onda ljudski duh mora biti slobodan i ne barem ugnjetavan od prohtjeva vlastitoga tijela.
Još je Psalmista puštao krik duše u svom 119 Psalmu:
„Licem svojim obasjaj slugu svoga i nauči me pravilima svojim.“
A sveti Pavao piše svome prijatelju Filomenu:
- Kako s Kristovim dolaskom na ovaj svijet čovjek dobiva svoje pravo mjesto.
- On više ne smije biti ni duhom ni tijelom ničiji rob.
- Krist nas za slobodu nanovo rađa.
On nas je privukao svojim životom na zdrav duhovan stil života.
Ali nema zdravog duhovnog života bez zdravog tjelesnog života:
To nazivamo kršćanskim stilom života.