KOJE LI TRAGEDIJE?

Dvadeset peta nedjelja kroz godinu 2013-c

Vječno je pitanje komunikacije među ljudima. Što je veći promet ekonomskih dobara, to su veće komunikacije među ljudima.
Promet ekononomskih dobara nije uvijek pravičan.
Kada se uzme u obzir da je on gotovo uvijek obavljan između bogatih i siromašnih, time su zloupotrebe od jačega često na djelu. I to remeti zdrave odnose među ljudima.
O tome govore današnja čitanja.
Još u Starom zavjetu prorok Amos, koji je bio stočar, ukazuje na izrabljivanje siromašnih od strane bogatih. Navodi on priču iz naroda: „Kad li će mlađak proći da prodamo žito i subota pazarni dan da tržimo pšenicu? Smanjit ćemo efu (mjera), povećati šekel da varamo krivim mjerama, da kupimo siromaha za srebro...“ (Am 8, 4-7)
Amos govori da je tu jedina pravda Bog koji neće nikada zaboraviti dobra djela, a kamo li da zaboravi loša djela.
Potrudio se i Psalmista u 113 Psalmu kad kaže: „ ... da Gospodin iz gliba uvijek vadi siromaha.“
A Pavao, svome suradniku Timoteju piše, kako su svi ljudi pred Bogom jednaki i kako je jedan Posrednik između Boga i ljudi – Isus Krist.
Nemaju bogati svoju povlaštenu vezu prema Bogu. Jedan je Krist za sve. Svi jednako moraju moliti od Kralja do posljednjeg siromaha.
Isus u današnjem Evanđelju na temu mudrog upravljanja materijalnim dobrima, uzima primjere iz života, što je gotovo redovit slučaj, kako bi slika ostala važeća za sva vremena.
Isusova poruka je ova: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten i u najvećem je nepošten. Ako ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko će vam povjeriti prave vrijednosti? Ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko će vam vaše dati?“ (Lk 16)
Isus je ovdje dovoljno jasan.

  • Nema mira čovjekovoj savjesti ako je nepošten i neodgovoran.
  • Nema mira među ljudima i teška je komunikacija, ako se materijalna dobra nepravedno dijele.
  • Nema mira među narodima ako jedni druge izrabljuju.

Što je od ove Riječi Božje primjereno za naše vrijeme i ljude našega vremena?
Sve je u vapaju za boljim.

 

Postavlja se pitanje, što svaki od nas može učiniti da se stvari mijenjaju.
Rekao bih sve ili ništa.

  • Ako sam čovjek, vjernik, Hrvat, domoljub, rodoljub, onda mogu učiniti sve.
  • Ako sam vjernik, mogu nedjeljom moliti za svoj narod da ima Božji blagoslov u svakom pogledu.
  • Ako sam Hrvat, onda i život mogu dati da drugi moji imaju život na svojoj rodnoj grudi.
  • Ako sam domoljub i rodoljub onda ću svoj rod kao svetinju spašavati od svake moguće otuđenosti i sve činiti da se lijepo osjeća na rodnoj grudi.

Ako sve to nisam: ni praktični vjernik, ni Hrvat, ni domoljub, ni rodoljub onda ne mogu učiniti ništa.
I od takvih se blagoslov za narod ne može očekivati.
Ostaje dakle odgovornost na onima koji bi možda htjeli biti sve ovo gore, da od ovoga mjesta koje sve više liči na starački dom naprave prostor na kojem vrvi život.

  • Učinimo sebe podobnim i Bogu i narodu i udaljimo sve one koji ne žele i nisu blagoslov ovome narodu.
  • Dovoljno smo se vrema odmakli da možemo procijeniti tko je ovom narodu prijatelj, a tko stvarni neprijatelj.

Ako mi moj po vjeri i rodu ne želi pomoći, onda moram znati i tko mi stalno i po vjeri i rodu želi odmoći.
Situacija koju živimo, zapanjujće je naivna.
A ona zahtijeva odlučnu borbu, i ako je jedini problem ovoga mjesta dobivena ili izgubljena utakmica, onda mi gubimo životnu utakmicu.
I jednog dana smo svi iza gola, jer više neće imati tko ni izaći na teren.
A zato si ti kriv i ja kriv, što ovo mjesto postaje starački dom.

  • Ali, jednog dana i to neće biti. Bit će samo groblje.
  • Nadam se da to nitko od nas ovdje ne želi, ali budimo jasni, nitko ništa i ne čini.

Poruka je jasna:
Dižite se na noge, i bogati i siromašni, i vlast i radnik.
Uzeli su vam i zemlju jer je navodno od Hrvata neće imati tko obrađivati. A onda plod te zemlje odvoze u hrvatsku vitaminku u Banjaluci.
Vama u hrvatskoj Općini i hrvatskoj Županiji hrvatski jezik i književnost u Osmogodišnjoj školi ne predaje Hrvat. Devedest posto nastavnika u školi, gdje nastava treba biti po hrvatskom planu i programu, nisu Hrvati. A po povratku za samo jednu deceniju unatrag slika je bila obrnuta.
Koje li tragedije. 
Podsjetimo se još jednom Isusovih riječi: „Tko je vjeran u najmanjem, i najvećem je vjeran, a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten.“
Nema tu blagoslova dok ovaj Božji hram ne bude svake nedjelje nama tijesan.
Jačaj duh, i pretvaraj mrtvi kapital u život, diži se na noge i gibaj se.
Samo uz Božju Providnost možemo svoju neodgovornost pretvoriti u odgovornost, ako si vjernik katolik, ako si Hrvat, ako si rodoljub.

       Župnik M.