U konačnici cijeli svijet ovisi o obitelji i sve teži k njoj

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

8. srpnja - Zavjetna sv. Misa Gospi od Brze pomoći

Današnja čitanja nameću jednu divnu stvarnost života, a to je obitelj. Tu se rađamo, odrastamo, doživljavamo sve svoje radosti, ali i žalosti. I svaki član obitelji prolazi kroz te radosti i one su mu razlog da ima koga voljeti, kome se nadati, kome se nadati, tu uči prve korake u svim područjima, hodanju kulturi, religiji, i što sve ne.

Postoji li uopći išta važno za ljudski život izvan obitelji? I kad postoji, opet je sve k njoj usmjereno.
           Pa nju je Bog ustanovio. Zar tu može nešto biti loše, osim ako čovjek sam urušava Božju ljubav prema čovjeku. Ne znam što tako određuje čovjeka, kao što čini obitelj.
         Pogledajmo sada malo jednu ili dvije velike biblijske primjere čije su drame života određivale ne samo sudbinu pojedinca nego i puno šire, čak i sudbinu njegova naroda.

Što li će biti od tog djeteta?

Post 27, 1-5. 15-29. Knjiga postanka predstavlja dosta snažnih obitelji. Mi ćemo se zadržati na Abrahamovoj i Izakovoj obitelji. Naime, pravo prvorođenca prenosio je otac kao oporuku blagoslovom koji je imao i vjerski, i pravni značaj, i taj blagoslov je bio neopoziv, nije se mogao više izmijeniti.
           Sve je to imalo veliko značenje u Abrahamovom potomstvu jer se tako određivalo rodstvo iz kojeg potječe Božji narod.
Ali je jako interesantno, kako svi spomenuti likovi od ove obitelji nisu nevini.

Izakovi se planovi razvijaju suprotno onome što je Bog objavio prije rođenja njegove djece (stariji će služiti mlađemu 25,23).
„Dva su svijeta u utrobi tvojoj, dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu.“ Govori Gospod.
         Ezav, prema Božjem planu, krši svoju zakletvu (25,23).
Jakov i Rebeka, premda u pravu, ne pozivaju se na Boga već varaju i lažu da bi postigli svoje ciljeve. Izak se potpuno oslanja na svoje osjećaje, a oni ga varaju – čak i opip u koji se pouzdavao.
A kad mu uši otkriju istinu, ne želi je čuti.
         Blagoslov ide Jakovu, kako je Bog odredio, ali uz veliku cijenu. Ezav je spreman da ubije brata. Odnos je između Izaka i Rebeke narušen.
           I Rebeka neće više nikada vidjeti svoga miljenika Jakova. On mora bježati u izgnanstvo.
           No, stanje blagoslova se ne može promijeniti.
           Ezav postane praotac Edomaca (iz toga plemena u Isusovo vrijeme došli su na vlast Herodovci), a po Jakovu teče dalje rodoslovlje Božjeg naroda.

Isus će ispričati kasnije priču o izgubljenom mlađem sinu, po kojem teče blagoslov obitelji, a stariji ostaje vani (ciljajući na farizeje i pismoznance).
Ovdje smo vidjeli obitelj strogo utemeljene na Zakonu.

********

Mt 9, 14-17: No s dolaskom Isusa Bog više voli unutrašnje osjećaje iskrena i samilosna srca nego strogo i izvanjsko obdržavanje Zakona. To smo vidjeli i kod proroka.
           Mesijanska vremena o kojima Pisma Staroga zavjeta govore, teže ispunjenju, s dolaskom posljednjeg proroka, Ivana Krstitelja, većina je prihvatila put obraćenja postom, molitvom, krštenjem vodom s nakanom da se ubrza dolazak Kraljevstva.
A kad se pojavio Isus, s njime su nastupile veoma snažne promjene. Ali nikada promjene nisu išle lako i bez otpora.
         Promjene uključe svaku vrstu reakcije. Neću ja to! Nastaje nemir.
Ali Isus neprestano govori o Miru kojeg Bog daje.
Za one koji nisu za promjene, poput farizeja, sve postaje problem, pa tako i bilo kakvo kršenje Mojsijevog zakona.

         Tako je uslijedilo pitanje: kada i kako treba postiti, Isus u odgovoru pita: Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik (Isus).
         Kao da je htio reći: sve ima svoje doba, a sada je počelo mesijansko doba. Isus to potvrđuje u slici stare odjeće i stare mješine, te tim slikama islikava staro židovstvo kojemu je suprotstavljen novi duh Kraljevstva Božjega.
           Stvara se novi duh, novo ozračje u Božjem kraljevstvu, u kojem šira zajednica i obiteljska gradi odnose na zakonu ljubavi.

Novi Adam. Nova Eva, novi preporođeni rod njihov. Evo dakle sve činim novo.
Nova božanska zajednica Crkva, nova kršćanska obitelj u njoj.

         I sve izvire na unutarnjoj promjeni u obitelji, kako je Isus i otpočeo velike promjene.

Amen!