Izuzetno ozbiljnim riječima počinje današnje Evanđelje…

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Jedanaesta nedjelja kroz godinu 2023. - a

Izuzetno ozbiljnim riječima počinje današnje Evanđelje: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.
Tada reče svojim učenicima: „Žetve je mnogo, a radnika je malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“ (Mt 9)

Vidjevši svu bijedu puka Božjega, Krist vidi i neophodnost novih radnika, radnika koji će naviještati Kraljevstvo nebesko.

U proteklom tjednu liturgijska čitanja donose Isusovo viđenje novih radnika u njegovom mesijanskom poslanju.

U svom „Govoru na Gori“ on jasno kaže:

"Blago siromasima duhom..., blago ožalošćenima..., blago krotkima..., blago gladnima i žednima pravednosti..., blago milosrdnima..., blago čistima srcem..., blago mirotvorcima..., blago progonjenima zbog pravednosti, blago vama kad sve zlo slažu protiv vas." (Mt 5)

Iz Isusova govora vidi se stvarno stanje izmučenog i ophrvanog mnoštva koje treba novi profil duhovnih Pastira.

Pastira koji moraju biti sol zemlji.

Pastiri koji moraju biti svjetlost svijetu.

Pastiri čija će djela svijetliti kao grad na gori.

Sveti Pavao u svoje vrijeme piše Korinćanima kako je dobro razumio svoje poslanje od Krista.

Tko želi zadobiti milosrđe na nebu i biti blažen, mora ga iskazivati na zemlji.

Tko očekuje pravednost od Gospodina, mora i sam na zemlji biti pravednik. „ A Pravednik će od vjere živjeti.“

Novozavjetni Pastir mora biti zakićen Blaženstvima, kako bi sam mogao raditi s Blaženima o kojima Isus govori.

Pavao to i tvrdi: Krist je nas osposobio za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha.
Samo slovo ubija, a Duh oživljuje.
Niti Isus, niti apostoli, u svom poslanju ne trpe mlakost duše.

Mlakost je bolest duše koja pogađa razum i volju.

Tada je Pastir bez snage za apostolat, s tužnom i osiromašenom nutrinom.

Glavni simptom te bolesti je oslabljena volja.

Mlaki i tužni ljudi, bez radosti, ne mogu biti nositelji Radosne vijesti. Apostol mora biti zaljubljen u duše.

Kad se ljubav ohladi, a vjera uspava, sol obljutavi i više ničemu ne služi, postaje beskorisnom.

Ljubav je oduvijek bila i uvijek će biti pokretač Kristovih učenika.

Osjetio je Isus potrebu reći: „Tko bude vršio i druge učio, taj će biti velik u Kraljevstvu nebeskom“. (Mt 5)
Na prvom mjestu je:

Tko bude vršio Zakon Božji,

a onda na drugom, tko bude učio druge.

Vjera i milost jesu Božji dar, ali Bog traži i naš osobni trud, naša djela, naše inicijative.
Riječi Isusove: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10)

U ovim riječima vidi se Isusova odlučna volja.

Ovu misiju i sam je zadobio od Oca.

S pravom je traži i od novozavjetnih učenika.

Traži se odlučna volja.
Jer služba je zadobivena po milosrđu Božjem i nema malaksanja.
Zato Pavao naglašava:
ne propovijedamo sami sebe, nego Krista Isusa kojega Bog učini Gospodinom i neka iz tame svjetlost zasine....

Naša je sposobnost od Boga.

Bez njega ne možemo ništa.

S njime možemo sve.

Zato sv. Pavao i kaže: „Ne živim više ja, nego živi u meni Krist.“ ( Gal 2,20)

Zanimljiv je i Isusov poziv: „Hoće li tko za mnom ... morat će uzeti svoj križ “ i približiti se životu onih iz osam Blaženstava.

Samo „Čisto“ srce može nositi čistu i plemenitu Božju riječ, jer ima čistu i plemenitu ljubav.

Doista, kaže sv. Pavao: „Mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.“ (2 Kor 4)

Velika je vrijednost zadane Božje Riječi.

Isus za nas grešnike umire. Jedva bi tko za pravedna umro, a Krist za nas grešnike položi život svoj, poručuje sv. Pavao u poslanici Rimljanima.

Isus je jasan kakve radnike treba kad kaže: Vaša riječ neka bude dobru „da“, zlu uvijek „ne“. Što je više od toga od Zloga je.

Riječi današnjeg Evanđelja moraju i nas potaknuti.
I mene i tebe je Isus poslao u životnu kršćansku žetvu.
Odgovor pred Bogom sami dajemo.

Amen!