Nikada ne treba zaboraviti da je srž Kristova propovijedanja ljubav

Srce Isusovo

Tko će nam o tome progovoriti ako ne Isusov apostol Ivan. Biblijski gledano, a to je baza i ljudskog gledanja, srce je uvijek sinonim za 'ljubav'.
           Tu su u biti izvori vjere i ljubavi.
Važno je istaknuti
kako je ljubav svojstvena djeci Božjoj jer je svojstvena Bogu, i kako Boga bez Božjeg Duha nije moguće upoznavati. Tako je pravi izvor ljubavi u Bogu, jer je plod Duha, a Duh je Božji.
           Stoga, tko god ljubi od Boga je rođen i poznaje Boga onoliko koliko je za ljudski zemaljski život potrebno. Kakav je Bog u sebi, pokazao je sam u povijesnom djelu otkupljenja.
           Po tome se vidi da ljubav nije neko Božje svojstvo, nego njegova bit. Ivan je do nje došao povijesnim iskustvom. Vidio je što je Bog učinio i po tom je zaključio što je Bog. Drugim riječima: „Ja sam to vidio i svjedočim“, kaže Ivan.
           Iz takvih spoznaja Ivan postavlja čvrst temelj u kršćanskoj zajednici u kojoj izlaže nauk, kako postati i ostati Dijete Božje, te jasno rekao: sinovi Božji nisu sinovi grijeha, nego sinovi svjetla, sinovi ljubavi.
           A sinovi ljubavi uvijek čuvaju zapovijedi, osobito ljubav.
Pogledajmo malo biblijski primjer
Kršćanin nije Kain i nije od Zloga, nego je novo biće, biće ljubavi, prema Bogu i bližnjemu. On živi u istini i u ljubavi u svijetu u kojem postoji grijeh i mržnja.
Za Ivana pojam istine je daleko širi od našega pojma, istina obuhvaća i vjeru i ljubav. 
                Nikada ne treba zaboraviti da je srž Kristova propovijedanja ljubav. 
          To je njegova snažna poruka svijetu.

Iako su Kain i Abel bili po krvi braća, po životu su bili daleko jedan od drugoga. Kain je bio đavolski sin, a Abel Božji. Na njihovu se primjeru vidi da je zlo toliko razorno da kida najjače prirodne veze, i to na zvjerski način. 
                Gdje nema veze s Bogom, tamo je smrt. Upravo su zato kršćani prešli granicu smrti i tomu je dokaz bratska ljubav. Onako kako Ivan postavlja  temelj za život djece Božje jest nepomirljivost i nespojivost zla i dobra, jer to su neprijatelji.
           Stoga se ne treba čuditi što svijet nekada i mrzi kršćanina, to je sudbina Kristova i svih njegovih sljedbenika. Na Kristu se vidi što čini ljubav, a na Kainu što čini mržnja.
           Ljubav umire za druge, a mržnja ubija druge. Zato je Kristov primjer kršćanima obveza. Dobra djela su uvijek jezik ljubavi.

 

Ako smo kod starozavjetni proroka uvidjeli snagu vjere u riječima: 
„Evo, Bog sam hita da nas spasi“, 
onda danas te riječi čujemo od onoga koji je Sin Božji, Isusa Krista: 
„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni jarmom raznih teških propisa i zakona, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene, jer ja sam krotka i ponizna srca.Uistinu, jaram je moj sladak i breme je moje lako.“
Upravo takvima, Isus će upraviti svojih osam „blaženstava“. Upravo takvima će biti upućena 'radosna vijest' o spasenju ljudskog roda. Stoga: „Blagoslivljaj Gospodina Boga svoga, narode moj...

 

Bog je Ljubav. Bog ima božansko srce. A danas slavimo Srce Isusovo.

 

Amen!
                     Župnik