Propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od vjere živjeti

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu 2019.-c
Kršćanska braćo i sestre!
Započnimo današnje liturgijsko slavlje Gospodnjim govorom s porukom proroku Habakuku:
„Zapiši viđenje, ureži ga na pločice da ga čitač lako čita. Jer ovo je viđenje za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj jer odista će doći i neće zakasniti! Gle: propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od vjere živjeti.“ (Hab 2, 2-4)
               Habakuk, gleda teške prilike svoga naroda i zapomaže pred Bogom: „Zašto puštaš da gledam nepravdu, zašto da promatram ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje pred mnom..“ (Hab 1, 2-3)
               Vidljiva je nevjera, a izvana nasilje od neprijatelja Kaldejaca.
Kaldejci su oruđe božanske pravde s kojima Bog kažnjava Izraelce, iako neprijatelji ne griješe manje od njih.
Prorok mora, po Božjoj naredbi vjerno zapisati sve događaje da budu pouka svima i za sva vremena.
               Bog poziva na ustrajnost, jer pravda će stići, ali u svoje vrijeme:
„Ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti“.
               A stići će ovako:
„Propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od vjere živjeti.“
Ovo je pouka za sva vremena.

Sveti Pavao i za svoje vrijeme upućuje na ovu Božju poruku:
„Pravednik živi od svoje vjere“ a to za Pavla znači da smo opravdani i da imamo život vječni samo po vjeri u Isusa Krista (Rim 1;16; Gal 3,11).
                 Pavao gleda uprtim pogledom u Krista koji je umro zbog naših grijeha i uskrsnuo radi našega opravdanja.
Da je tome tako, samo sedamdesetak godina života Kristove Crkve, vidimo novo stanje svijeta: vjera u Isusa uistinu je pobijedila svijet.

  • Pobijedila je židovski svijet koji se hvalio svojim zakonom.
  • Pobijedila je grčki svijet koji se hvalio svojom mudrošću.
  • Pobijedila je rimski svijet koje se držao nepobjedivim u svojoj moći.
  • Pobijedila je robovlasnički i transformirala feudalni svijet.
  • Crkva nije zadovoljna niti socijalizmom u kojem postoji nepomirljiva suprotnost rada i kapitala, koja se mora odlučiti klasnom borbom. Crkva je tu, naprotiv za pravednu jednakost između radnika i tvorničara.
  • Ali tu stoji i kapitalizam, koji nije čvrsto smješten u pravni poredak, stoga je u opasnosti da se odvoji od općeg dobra, te da pojedincima posluži samo kao sredstvom za zaradu-profit. To Crkva odlučno odbacuje. Ona zagovara tržišno gospodarstvo koje je u službi ljudi, koje sprečava monopole i omogućuje opskrbu svih s dobrima koja su potrebna za život i rad.
  • Crkva se nosi i s globalizacijom, koja ponajprije nije ni dobra ni loša, nego je opis stvarnosti koja treba biti oblikovana. Ovaj proces nastao je u razvijenim kršćanskim zemljama i doveo je do povezivanja gospodarstava. On je glavni pokretač izlaska mnogih krajeva iz nerazvijenosti te po sebi otvara mnoge mogućnosti. Međutim, proces globalizacije, kao svjetski impuls, ako nije nošen ljubavlju i istinom, može dovesti do neslućene štete i izazvati nove podjele na svjetskoj pozornici.

Jedino je oružje Crkve bilo i ostalo:
ljubav prema Gospodinu i ljubav prema bližnjemu.
Tako se jedino rađa novi društveni poredak u pravednosti, a njegova je garancija da ostane, jer izrasta iz vjere u Boga i čovjeka.
Nije ni čudo!
Onaj koji je u njima, a to je Isus, jači je od onoga što je u svijetu. (1 Iv 4,4)
Nadalje, Ivan evanđelista, poručuje:
„ Ovo je sredstvo pobjede koje pobjeđuje svijet: naša vjera u Gospodina“ ( (1 Iv 5,4).
A Sv. Pavao, svom prijatelju i biskupu Timoteju poručuje: „…raspiri milosni dar Božji koji je u tebi… jer nije nam Bog dao duha bojažljivost, nego snage, ljubavi i razboritosti. Ne stidi se svoga svjedočanstva za Gospodina našega…“ (2 Tim 1)
             Odvažni Pavao, koji je radi vjere pretrpio velike nevolje i bezbrojne opasnosti radi Krista s punim pravom savjetuje svoga suradnika da trpi poput njega za Evanđelje.
              Podaj hrabro svjedočanstvo za Krista i Evanđelje u Duhu Svetom koji je u nama.
Ovakva hrabra i čvrsta apostolska vjera izrasla je iz vapaja Gospodinu:
„Gospodine, umnoži nam vjeru!“ ((Lk 17)
A Isus je odgovorio za sva buduća vremena:
„Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: Iščupaj se s korijenom i presadi se u more! I on bi vas poslušao.“ (Lk 17)
               Slikovitom porukom Isus izražava svemoć vjere ako je prava, živa i produbljena, ona je sposobna za velike stvari, često neshvatljive gledajući ljudskim očima.
I za naše vrijeme vrijede poruke Božje riječi koje smo čuli, a to lijepo Psalmista kaže:
O da danas glas mu poslušate:
„Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.“ (Ps 95)
„Riječ Gospodnja ostaje dovijeka; ta pak riječ jest Evanđelje koje vam je naviješteno“, poručuje Sveti Petar. (1 Pt 1,25)      

Župnik