izgarati do kraja

• Detalji
• Kategorija: Župna Događanja
• Objavljeno Srijeda, 28 Lipanj 2023 01:54
• Napisao/la Župnik Matija
• Hitovi: 454

Drugi dan trodnevnice uoči našeg Patrona – preč. Ilija Orkić, dekan

Pripremamo se za patron naše župe. Promišljamo o ovoj dvojici velikana naše vjere.
Petar - osobna iskaznica: Sin Jone; pravo rođeno ime: Šimun; mjesto rođenja: Betsaida; mjesto prebivanja: Kafarnaum kod Galilejskog jezera; prvotno zanimanje: ribar; bračno stanje: oženjen – ne znamo njeno ime, je li imao djece: lako moguće - nepoznato; karijera: postao biskup i prvi papa u Rimu, robijao više puta zbog svog propovijedanja o Isusu; žestoke naravi, više puta se usprotivio Isusu zbog najave nasilne smrti i nagovještaja budućnosti; nije se u svemu slagao sa svetim Pavlom. Prvak apostola i jedan od najpoznatijih osoba u povijesti. Napisao dvije poslanice. Moguće još koju ali su se zagubile.

Pavao: Imao dvojno državljanstvo; gradsko dijete - ime dolazi od latinskog paullus - malen; mjesto rođenja Tarz, roditelji židovi a imao i rimsku putovnicu - nešto kao danas europske unije!; obrazovanje: visoko školovan, znao grčki; kasnije išao na doškolovavnje - izučio za šatorara - pravio šatore od kozje kože, poznavao povijest; žestoke naravi, pravi fanatik – rekli bi katolički taliban. Proputovao gotovo cijeli tada poznati svijet, završio život u Rimu - odrubili mu glavu. Propovijedao u mnogim gradovima: obilazi Malu Aziju, Grčku, Makedoniju, Dalmaciju... svugdje su ostajali bez daha kad progovori. Najveći širitelj kršćanstva svih vremena. Teško je zamisliti kako bi izgledalo kršćanstvo da sveti Pavao nije tako žarko naviještao Krista. Napisao 14 pisama - poslanica. Napisao ih je i više izgleda no ove su sačuvane.

**Duhovni pisac Thomas Merton ovako govori o krepostima: Bog nam ne daje milosti ni talente ni kreposti samo za nas. Udovi smo jedan drugomu i sve što je dano jednom udu dano je za cijelo tijelo. Ne perem svoje noge zato da ih učinim ljepšima od svoga lica. Sveci ljube svoju svetost ne zato što ih ona dijeli od nas ostalih i stavlja iznad nas, nego jer ih, naprotiv, više približava nama i u nekom smislu stavlja ispod nas. Svetost im je dana da nas mogu pomoći i čuvati – jer su sveci slični liječnicima i njegovateljicama koji su u boljem stanju nego bolesnici u tom smislu što su zdravi i posjeduju umijeće da ih liječe, a ipak se stavljaju u službu bolesnika i žrtvuju za njih svoje zdravlje i svoje umijeće... Sveci su ono što jesu, ne zbog toga što njihova svetost zadivljuje druge, nego jer im dar svetosti omogućava da se oni svakome dive. Čovjek postaje svet ne po uvjerenju da se boji grešnika nego po razumijevanju da je on jedan od njih i da svima zajedno treba Božja milost! U poniznosti je najveća sloboda.(Thomas Merton)

**Petar i njegov brat Andrija su među prvim učenicima koji polaze za Isusom u avanturu slušanja radosna vijesti, koja će ih zavesti, zarobiti i osloboditi, učiniti hrabrim navjestiteljima Božjega milosrđa. Kad Bog daje darove i kreposti - daje ih za zajednicu a ne samo nama pojedinačno. Po nama se mora proslaviti Bog. Dvojica sinova Zebedejevih - Jakov i Ivan htjedoše postati ministri, ali ih Isus ne uzima, nego ispred njih postavi Petra. Iako to Petar nije htio, no prihvaća nakon suza okajnica. Isto tako Pavao: prvo progoni kršćane, a onda se nakon susreta s Gospodinom njegov život totalno mijenja - postaje gorljivi zagovornik kršćana! Daje sve što ima za širenje Radosne vijesti. Izgara do kraja.

Isus šalje Petra: Idi i učini mojim učenicima sve ljude. A Petar je hodao i propovijedao po Jeruzalemu, po Antiohiji, cijelim putem do Rima, u Rimu. Hodao je pješice; korak po korak, malo po malo. "Utjeha počinje onda kad počnemo tješiti druge!" I samom Petru je trebalo utjehe. Znamo to jer mu nije bilo lako ni jednostavno. Progonili su ga, hapsili, tukli. Izgleda da je bio i svadljive naravi. Jednom zgodom, kad su po Rimu tražili da ga uhvate (a to je opet značilo batine, zlostavljanje, mučenje), odlučio se na skrivanje i bijeg. No, vratio se u Grad, gdje je uhvaćen i podnio mučeništvo. Bilo je to 64. godine. Bile su mu pred očima i u mislima riječi Učiteljeve: Ja sam s tobom, ne boj se!... Sjetio se Petar i riječi: Vi ste sol zemlje! Ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti. Tko ima uši da čuje neka čuje. A ako to Isus kaže, onda je to zadatak, poslanje! Ne bi valjalo da Isus na kraju našeg života kaže: Rekao sam vam: Vi ste sol zemlje a niste to postali. Dakle, niste ispunili zadatak, što ću s vama?

-Razmislimo malo: Što je to zemlja? Zemlja je milost! Zemlja je kraj gdje smo se rodili, iz zemlje sve niče i daje plod, od zemlje smo satkani; Adam - prvi čovjek doslovno znači "načinjen od zemlje"; u dalekom svijetu susretnemo nekog iz našeg kraja pa velimo: O, gdje si zemljak, što ima u zavičaju? Na zemlji stojimo, iz nje rastu šume i voćke, u njoj raste povrće koje jedemo... Mi se i vraćamo u zemlju kroz vrata koja nazivamo: grobnica. Tako smo nerazdjeljivo povezani sa zemljom. Države dolaze i prolaze a zemlja ostaje... Zemlja: to smo ti i ja u ovom kraju!

-Vi ste sol zemlje! Što je sol? Sol je tvar koja daje okus i ukus hrani. Ona je začin hrani! U našem znoju ima soli, i u suzi i u našoj pljuvački ima soli. Sol je i pitanje zdravlja: premalo soli izaziva određene bolesti. Previše soli opet izaziva poremećaje. Sol čuva hranu. Suho meso - ima puno soli u sebi, jer ga ona sačuva od kvarenja. Sol je i znak prijateljstva: u nekim zemljama se daje kruh i sol kao znak dobrodošlice i primanja u kuću.

Vi ste sol zemlje! Brate i sestro, ti si sol! Isusove riječi Vi ste sol zemlje znače: Imajte sol u sebi to jest mir među sobom. Poslani smo ovom svijetu biti sol! Učinite da se svijet ne pokvari, dajte joj okus. Sveti Pavao u poslanici Korinćanima naglašava: "Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena." Sol je ljubaznost. Sveti Papa Ivan XXIII. je rekao: "Uljudnost je osnovni oblik ljubavi!" -Sol daje okus i bolji ukus; sol čuva od kvarenja; dati sol znači pružiti prijateljstvo. To je Isusova želja: da budemo prijatelji među sobom! Biti sol zemlje znači donositi mudrost u ovu zemlju. Koja je to mudrost? Ona o kojoj govori Pavao: To je mudrost križa.

Nije najteže vjerovati u Presveto Trojstvo ili u Euharistiju. Ne. Najteže je povjerovati u ove stvari: biti ljubazan i njegovati mir među sobom, praštati i biti sol zemlje! Tako je teško vjerovati ono što je Isusu bilo na srcu. "Ako se o mene ogriješio brat moj, koliko puta da mu oprostim? Sedam puta?" - pita Petar Isusa. "Sedamdeset puta sedam", reče mu Isus. To znači vjera, to znači mudrost. S tom mudrošću treba zasoliti ovaj svijet. Ludost vjere koju donosi Krist: Tko te udari po desnom obrazu - pruži mu i lijevi! Ne nasilju! Isus učenike naziva prijateljima, pa im služi! Pere im noge. A onom što mi je kuću zapalio? Da li i njemu da oprostim? - Nemoj mu vratiti istom mjerom, nemoj mu željeti zlo! Zapravo pusti njega: imaš ti u kući svojoj neprijatelja: možda ženu koja te stalno salijeće prigovaranjem ili željicama: apostol Pavao kaže: muževi ljubite svoje žene kao sebe, ta jedno ste tijelo!; imaš možda muža koji pije ili slabo zarađuje, Sveti Pavao poručuje: žene - pokoravajte se svojim muževima.

Upravo ova misao, biti sol zemlje, ne da Petru mira, ona ga nosi da svjedoči za Krista. Upravo u Rimu će položiti ispit vjere i vjernosti.

Možemo reći da je u današnjem svijetu kriza autoriteta i vlasti. Kad se spomene vlast, predsjednik, politika, direktor, odmah nam se nameću ružne asocijacije. Sveti Petar, pa i Pavao, unatoč tome što su bili ugledni, predstojnici u zajednici, bili su sluge i poslužitelji. Naš papa Franjo idući tim tragom dovodi izbjeglice u Vatikan, obilazi najugroženije, ukazuje na tugu zlostavljanih i prognanih, na zločin protiv Armenaca kojih su pobili nedužne preko milijun... I stalno primjerom pokazuje ljubaznost, građenje mira i pomirenja. Biti blizak čovjeku.

Mladić Marijo Gracić, bivši novinar Katoličkog tjednika, priča zgodu: slikao na stadionu u Sarajevu susret s Papom. U času kad je prolazio pokraj njega, zaustavio je automobil, dao mu znak rukom da dođe - kako bi se slikali zajedno! Drugi su uzeli njegov fotoaparat i uslikali ih zajedno. I veli Marijo: a što me čovjek iznenadi, tko bi se tomu nadao. Gigant! Oduševio me. - Prava nutarnja radost počinje onda kad počnemo živjeti za druge!

Svjedočanstvo Petra i Pavla: izgarati do kraja. Nije pravilo: potrudit ću se koji dan, pokušat ću godinu dvije ako ide; ne ide se u brak - pa ako ide – ide, ako ne opet dobro, brak na probu... Ne!

Vele ljudi da najbolje nakisne kad pada lagana kiša. Natapa. Kao ova danas kiša. Pljusak napravi problem, stvori bujicu. Lagana kiša - polako i ustrajno. Tako i vjernički život: dosljedno i polako živjeti svoje poslanje oca, majke, djeteta. Ustrajna molitva, čuvanje od grijeha. Izgaraš do kraja, cijeli život, zdušno i radosno. Tko izgara i sebe daruje ne prigovara. Prave veličine ne pate od autoriteta, već gledaju u svakom čovjeku ono pozitivno i vrijedno, te svima oko sebe daje da se osjećaju veliki i važni. Dao Bog da tako bude.

Amen.