Sveti Placid, učenik Sv. Benedikta; Sveti Mavro, učenik Sv. Benedikta

Sveti Placid, učenik Sv. Benedikta; Sveti Mavro, učenik Sv. Benedikta

Za upoznavanje života ovoga svetog benediktinca imamo jedine podatke iz II. knjige slavnih Dijaloga sv. Grgura Velikog. Iz tog izvora doznajemo da je rimski patricij Tertul povjerio svoga sinčića Placida odgoju sv. Benedikta koji je u blizini Subiaca organizirao prve monaške zajednice.
Isto je učinio i Eutihije sa svojim sinom Mavrom. Patrijarh zapadnog redovništva sv. Benedikt podijelio je sebi povjerene monahe u 12 samostana u Subiacu, dok je dva rimska dječaka - Placida i Mavru - zadržao uza se. Isto je činio i s ostalim dječacima koji su mu bili povjereni na odgoj za monaški život. Medu "fioretima" iz spomenutog djela sv. Grgura samo se dva odnose na Placi da i to na njegovo djetinjstvo u Subiacu. U prvom se Placid pokazuje uz sv. Benedikta kad se taj u noći dao na put "s dječačićem po imenu Placidam" prema brdovitu predjcelu na kojem bijahu podignuta tri samostana. Tom je zgodom sv. Benedikt molitvom izmolio vodu, neophodno potrebnu za život tamošnjih monaha.
U divgom se pripovijeda kako je Placid jednom pošao po vodu. Pri tom je kliznuo u vodu za posudom koja mu je ispala iz ruke te se počeo utapljati. Sv. Benedikt, iako se tada nalazio zadubljen u molitvu u svojoj ćeliji, odmah je upoznao opasnost u kojoj se našao Placid pa mu je u pomoć poslao Mavra. Taj bez oklijevanja poleti dječaku i spasi ga. I Mavro tada shvati da je hodao po vodi pripisujući to čudo zasluzi Božjega čovjeka Benedikta. Taj je pak pripisivao čudo bezuvjetnoj učenikovoj poslušnosti. Sudac u tome natjecanju poniznosti bijaše dječak Placid koji je tvrdio da je vidio nad svojom glavom raširen opatov plašt, kao da bi on bio taj koji ga je doveo na obalu.
I u jednoj i drugoj zgodi Placid je usko i intimno povezan sa sv. Benediktom i time se ističe izmedu drugih osoba. Drugo što o njegovu životu pouzdano ne znamo. Prema mišljenju benediktinca Giorgia Picassa, stručnjaka za srednjovjekovnu povijest na Katoličkom sveučilištu Srca Isusova u Milanu, možemo bez daljnjega držati za istinu da je Placid oko god. 529. pratio iz Subiaca sv. Benedikta na Monte Cassino te da je ondje sve do smrti živio kao veoma uzoran redovnik. Benediktinci ga časte kao dječaka koga je u svetosti odgajao sam sv. Benedikt, i kao uzor svih onih koji mladi stupaju u samostan. U nekim benediktinskim sarnostanima na današnji svečev blagdan svečano bogoslužje vodi učitelj novaka sa svojim novacima.
Sveti Mavro, učenik Sv. Benedikta

Danas se slavi i drugi učenik sv. Benedikta. On je skupa s Placidom bio dan sv. Benediktu na odgoj. Bili su takozvani oblati, darovani, prikazani. Obojica zbog svoje dobrote i nade, koju pobuđivahu, bijahu veoma draga svetom patrijarhu zapadnoga monaštva. Mavro je bio stariji od Placida pa zato i zreliji u kreposti. On će brzo postati pouzdan i povjerljiv suradnik sv. Benedikta. Svojim i njegovim molitvama postao je Bogu mio pa je bio i obdaren izvanrednim nadnaravnim darovima. Tako se spominje kako je zaslužio na čudesan način vidjeti napasnika koji je u jednom samostanu nekog redovnika za vrijeme molitve uvijek vukao za tuniku te odvodio van na lutanje i tumaranje izvan crkve. Mavro je u zajednici bio vjerojatno predstojnik stege. U toj je službi prekorio i dao pokoru nekom monahu koji je dopustio da mu za vrijeme rada padne kosir u jezero.
No Mavro je u povijesti kršćanske asketike postao slavan po svojoj poslušnosti kad je po zapovijedi sv. Benedikta pošao na jezero da spasi Placida. Snagom redovničke poslušnosti čak je i hodao po površini jezera. Na taj se događaj u svojoj slavnoj poslanici subraći o kreposti poslušnosti poziva i sveti Ignacije Loyolski. Svetac piše: "Vidimo da je Bog poslušnost katkada i čudesima potvrdio. Da ne spominjem drugih, kad ih i sami znate, Mavro, učenik svetoga Benedikta, pođe po zapovijedi poglavarevoj na jezero i ne potonu."
Vjerojatno je Mavro bio i onaj bezimeni monah koji je potrčao za sv. Benediktom, što bijaše na putu iz Subiaca u Monte Cassino, da mu s nekim zadovoljstvom priopći kako je Bog očito kaznio svećenika Fiorenza, opatova protivnika: taj je poginuo kad mu je nenadano na glavu pala tavanica. Svetac je redovnika oštro ukorio što se obradovao zbog smrti nesretnika. To je veoma poučan primjer i nije mu potrebno nikakvo tumačenje. Poučan je ne samo po svom sadržaju, već i po tome što pokazuje duhovni razvoj jednoga sveca. Sv. Mavro nije bio rođeni svetac jer je imao ljudskih slabosti. No, pod mudrim i poučljivim vodstvom sv. Benedikta polako se oslobađao svojih slabih strana i kročio prema kršćanskoj savršenosti.
Sve što je pouzdano o životu sv. Mavra znamo sa sigurnošću iz Dijaloga sv. Grgura Velikog. Ostali se izvori nepouzdani. Imenom se sv. Mavra diči glasovita francuska benediktinska Kongregacija mavrinaca - toliko zaslužna za kritičko proučavanje patristike, povijesti, hagiografije i literature.
U štovanju sv. Mavra valja spomenuti i jednu blagoslovinu, zvanu "znak sv. Mavra". Za nju postoji poseban obrazac, a upotrebljava se da bi se izmolilo zdravlje bolesnika. Vjera u svečev zagovor često izmoli milost ozdravljenja. Te su milosti u nekim zemljama sv. Mavra učinile veoma popularnim i štovanim svecem.
Blagoslov bolesnika drvetom presvetog križa Gospodina Našega Isusa Krista ili znak svetog Mavra, opata, a koji pripada redu svetog Benedikta, uz druge molitve sadrži i ovu:
Po zazivanju neokaljane Božje Majke i vazda Djevice Marije i po zagovoru svetog Benedikta i svetog Mavra moć Boga Oca, mudrost Boga Sina, sila Duha Svetoga izbavila te od ove nemoći! Amen!