„Lazare, ustani“!

  • Ispis

„Lazare, ustani“! - Dan svih vjernih i mrtvih

 

Job 19, 21-27: U svojoj gorčini Job gleda Boga kao nepravedna suca. Poput mnogih prije i poslije njega, Job želi da ga barem Bog sasluša, kad ga već prijatelji ne razumiju. Kad je progovorio i treći Jobov prijatelj Sofarov, Job je osjetio žučljivost u njegovim riječima. Kako i ne bi, kad Sofarov govori da se Job ne može smatrati nevinim, Bog s njim čak blago postupa. Job mora okajati svoje grijehe, tada će mu Bog pomoći. Zaista, na takve riječi svaki bi čovjek bio žučljiv, a kamo li ne Job. Prijatelji mu nisu u stanju odgovoriti na njegova pitanja. Jobu je jedino ostalo Bogu se izjadati i pred njega iznijeti svoj slučaj. Iako se Bogu ne postavljaju pitanja, Job ipak kaže:“ Što sam ja to skrivio? Sakri me u crnu zemlju dok sve ovo ne prođe.“ Job je poprilično opet u očaju. Prijatelji ga ne razumiju i misle da je na njemu krivica, stoga mora i otpatiti. Elifaz, privi prijatelj, čak misli da Job svojim riječima izriče hulu na Boga. On potvrđuje njegovu krivnju i Job nema pravo tvrditi da zli prolaze bez kazne. Ovakve riječi od prijatelja, jadna su utjeha za Joba. Lako je govoriti, ali Job pati. Bog ga je već dobro iscrpio patnjom i okrutnošću njegovih bližnjih. On je u teškoj i nepodnošljivoj agoniji, tijelo izmučeno, a um iscrpljen mislima kako mu je Bog sve to mogao učiniti. Ni sada ne može vjerovati da je Bog nepravedan i mora postojati netko tko će ga zagovarati na nebu. Ako se njegov slučaj ne raščisti prije smrti, kakve još ima nade? Ovim i sličnim riječima Job se po ne znam koji put obraća Bogu. Ponovo se javlja njegov prijatelj Bildad i sikće bijesnim riječima na Joba. Tko je on da odbacuje naše savjete. Njega treba zadesiti sudbina zlikovaca. Jobovi prijatelji ovakvim riječima postaju mučitelji Joba. Lažno ga optužuju, a ne nude odgovor na njegova očajna pitanja. Job se zatvara u sebe, potpuno osamljen. Ismijavaju ga oni koje najviše ljubi. Prave sućuti ni otkud. Unatoč svemu, iz Joba, i u najmračnijim trenucima izbija vjera i nada. On je uvjeren da će istina doći na javu. Jednoga dana sam će Bog preuzeti njegov slučaj i riješiti ga i on će sam to doživjeti. Tada će oni koji su ga ozloglašavali, odgovarati pred Bogom.

 

Iv 11, 32-45: U vjeri Jobovoj čusmo: kako će Bog jednog dana preuzeti njegov slučaj i riješiti ga i on će sam to doživjeti.
Danas u Evanđelju čujemo izvještaj o 'Uskrsnuću Lazara' , u kojem Isus nagovješćuje da je on gospodar života i smrti. U svom će uskrsnuću to će i potvrditi.
Ako je Jobu, nadu života podarila njegova vjera u Gospodina, onda Isus proziva Mariju i Martu , sestre Lazarove, koje su ga  slušale više puta, kako nemate vjere. Martin  odgovor Isus: Gospodine, ta četvrti je dan smrti i već zaudara. Ovakav  odgovor sadrži sumnju, koja je odjek mnoštva naroda koji  također pita: Kako to da mu Isus nije pomogao u bolesti, a svima je drugima pomogao? Odgovor je Isusov na djelu.
On utiskuje pečat vjere i Mariji i Marti  i mnoštvu, samo dvjema riječima: „Ustani Lazare“!