Čovjek koristi 'stvorenu energiju', zašto onda Stvoritelja ne slavi, nego od 'energije' pravi 'božanstvo', koje slavodobitno slavi. (XXII.tj.čet.)

  • Ispis

Čovjek koristi 'stvorenu energiju', zašto onda Stvoritelja ne slavi, nego od 'energije' pravi 'božanstvo', koje slavodobitno slavi. (XXII.tj.čet.)

1 Kor 3, 18-23: Pavao, znajući da je središte grčke i tadašnje svjetske mudrosti nedaleko od Korinta (Atena), postavlja čvrst temelj, „a taj je Isus Krist“. Na tezulji vrijednosti, upozorava Pavao Korinćane, ne smijete izmjenjivati, ono što što je svjetovno i ono što je od Duha. Bog je već pokazao u Isusu Kristu što je božanska vrijednost u nama, a time i mudrost življenja u Duhu, a ne samo u tijelu i duši. U konačnici, Bog je taj koji otkriva što je u nama vrijedno, a što ne. Nije dobro zanositi se stajalištima pojedinih učitelja, a time onda odrediti svoju pripadnost kao učenik, jer jedan je naš Učitelj. Drugačiji stav vodi ponovo do onoga čega se odrekoste, a to je svjetovna mudrost. Vi ste pozvani ne na ljudsko djelo nego na Božje djelo, na Božju mudrost. Ako drugačije činite, činite grijeh protiv sebe i u sebi razarate stan Duha Svetoga. Sve je stvoreno da služi čovjeku. Tako i apostoli i učitelji, bilo Pavao, bilo Apolon, bilo Petar. Zato kršćanin ne pripada učitelju kojeg je odabrao, nego on njemu. Stoga mu ne smije robovati, jer svi smo mi služitelji Kristovi u ovome svijetu. Vi ste Kristovi, a Krist je vaš. Morate odbaciti mudrost ovoga svijeta kao nešto što je ludost u Božjim očima. „Mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu...“ Drugim riječima, ne pripadate samo ovom svijetu, nego i Božjem svijetu, u Kristu i po Kristu, sve pripada vama. Vi ostaviste sve, da nađete i postignete sve.

Lk 5,1-11: Nakon Isusovog djelovanja u Galileji, gdje je svoju misiju obavljao propovijedajući sam, nastavlja svoje propovijedanje u Judeji, ali sada ne više sam. Snažne Isusove riječi očarale su mnoštvo naroda. Prolazeći zemljom Palestinom svuda je činio dobro. Luka izvještava o masi naroda koji se gura oko propovjednika na obali Genezaretskog jezera, kako bi čuo od njega „riječ Božju“. Isus je prisiljen ući u lađicu u kojoj je Šimun i još neki ribari, te iz nje nastaviti i završiti svoju propovijed. Na Isusovu ljubaznu zamolbu bio je uslišan od Šimuna, vlasnika lađe. Sada ljubazno Isus moli Šimuna da izveze lađu na pučinu i zabaci mreže. Šimun je, kao i njegovi prijatelji na lađi, profesionalni ribolovac. Razumljiv je stoga i odgovor Šimuna: Učitelju, svu smo se noć trudili, a ništa ne ulovismo. Šimun je, usprkos bezuspješnom noćnom ribarenju na jezeru, poslušao Isusa i baca mrežu po danu, kada se riba ne lovi. Čuo je Šimun za Isusa i njegovu čudesnu moć, stoga i vjeruje njegovoj Riječi. Nagrada je za takvu vjeru obilje ribe. Neizmjerna moć i čudesna snaga riječi Božje svijetli u ovom prizoru, ali temeljna uloga povjerenja i poslušna vjera u Isusa i njegovu riječ. No, Šimun neće moći podnijeti blizinu „Sina Božjega“, zato i moli Isusa da odstupi od njega grješnika. Zanimljivo i kako Isus razrješava ovu dramu riječima: „Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!“ Drugim riječima, ostavit ćeš sve da bi dobio sve, ali ne bez djelotvornih napora i žrtve kojima ćeš pridobijati ljude. Ali za takav posao (lov) potrebno je potpuno predanje Bogu i Kristu, što Šimun, uskoro Petar, odvažno i prihvaća. Ali ne samo on, nego i još trojica njegovih prijatelja, čime su udarili početke budućih temeljnih struktura Crkve.