Život prve kršćanske zajednice bio je u otvorenom pristupu prema duhovnim i materijalnim dobrima, suprotno od onoga što danas imamo na svjetskoj sceni (2.vaz.ut.)

  • Ispis

Život prve kršćanske zajednice bio je u otvorenom pristupu prema duhovnim i materijalnim dobrima, suprotno od onoga što danas imamo na svjetskoj sceni  (2.vaz.ut.)

 

Dj 4, 32-37: „U mnoštvu onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom 'silom' (snaga čudesnih znakova-čudesa) davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.“
Da bismo razumjeli apostolsko zajedništvo u nauku i ljubavi, dobro moramo iščitati uvodni dio koji govori o 'Prvotnoj kršćanskoj zajednici ', u kojoj je „zajedništvo“ svih duhovnih i materijalnih dobara, 'duša kršćanske zajednice'. Sve je stavljeno na raspolaganje iz razloga da svi imaju jednak pristup, kako duhovnim, tako i materijalnim dobrima. To je zaista idealna slika 'kršćanske zajednice' (općine). Apostoli, su odlučivali o pravednosti u zajednici, i imali su veliki ugled s naglaskom 'Pravednika među ostalim'. Ovo nije bila volja samo apostola, nego je ta želja izražena kod Posljednje večere od samoga Gospodina. Takav pravednik, i s takvim krjepostima, moći će ostvarivati zajedništvo kao pastir sveopće Crkve ili jedne biskupije. To će se vrlo brzo odraziti na jedinstvu oko Petrove službe i njegovih nasljednika. To jedinstvo je čuvano i očuvano sve do naših dana, unatoč progonima i mučenjima.

 

Iv 3, 7b-15: Otajstva duha djeluju odozgor. Ona imaju snagu objediniti zemaljsko s nebeskim. On nema poglavara, nego, on jest Riječ. On je učinkovita Riječ. On sve čini Novo i Novim. Riječ jest tajnovita i često tvrda za uho, ali je učinkovita. Apostoli u svom pouskrnom djelovanju vide uporište u Isusovoj oporuci, izrečenoj na Posljednjoj večeri. Nakon što je oprao noge svojim učenicima. „Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao i vi činite što ja vama učinih.“ Ako ovome činu pridodamo sve što je Isus tada izgovorio, onda možemo vidjeti želju Isusovu koja je, koncentrira na jedno srce i jednu dušu, na jedno stado i jednog Pastira. Da bi Apostoli to i ostvarili, Isus im obećava vrijeme u kojem će sve razumjeti, što on sada govori i čini. U tom poslu Isus ih ne ostavlja same, nego im, kad je došlo vrijeme, daje svoga Duha i sebe samoga. Tako će Isus ostati vječna duhovna Glava kršćanske zajednice, a Duh Sveti duša te zajednice. I sve je to vidljivo već u životu prve kršćanske zajednice.

3. svibnja - Sv. Filip i Jakov - ako se čitanja uzimaju od apostola

1 Kor 15, 1-8: Petnaesto poglavlje sadrži temelj Pavlove nauke o uskrsnuću koje ima presudnu važnost za vjeru kršćana u otkupljenje i spasenje po Isusu Kristu. Između Kristova uskrsnuća i ljudskog spasenja postoji nužna i bitna veza. Snaga Kristova uskrsnuća prelazi na krštenju u ljude i cilj joj je potpun čovjekov preobražaj i uskrsnuće s dušom i tijelo. Znajući da grčka filozofija niječe uskrsnuće tijela a zastupa samo besmrtnost duše, što je i židovska saducejska sljedba slijedila, Pavao, stoga, svestrano osvjetljuje našu vezu s Kristom i brani uskrsnuće tijela protiv svih onih koji to na bilo koji način niječu. Za Pavla je jasno: Kristova smrt je za naše grijehe i to je povijesna činjenica koju svjedoče još uvijek neki živući. On se ukazao Petru, Dvanaestorici, mnogim učenicima, Jakovu, Apostolima i posljednji kojem se Uskrsli ukazao bio je Pavao. Svjedok ove kršćanske istine je Duh Sveti kojeg Uskrsli daje novozavjetnoj zajednici i on je djelitelj karizmi koje svakodnevno vidimo na djelu. Ono što je važno za Pavla jest, da Kristovo uskrsnuće uključuje i uskrsnuće kršćana, što postaje temeljna istina kršćanstva. Uskrsno tijelo bit će bolje od tijela koje se pokapa. Staro je tijelo materijalno, a novo će biti duhovno i besmrtno, premda uvijek tijelo. Ono će biti toliko sjajnije od staroga koliko je potpuno rascvala biljka sjajnija od smežuranog sjemena iz kojeg je izrasla.

Iv 14, 6-14:  Današnji odlomak Ivanova Evanđelja je nastavak Isusova govora s Posljednje večere na temu: „Ja sam Put i Istina i Život.“ Otac je vidljiv u riječima i djelima koja Isus čini. Oni ga otkrivaju. Čovjek na to odgovara vjerom. To ovdje znači vidjeti i poznati. Isus nagovješćuje kako će se veća i mnogobrojnija djela događati na apostolsko propovijedanje i mnoštvo obraćenja. Što se vidi iz djelovanja apostola, a osobito Pavla i Petra.