Zla djela su uvijek razlog klonule duše (28. tj. pet.)

  • Ispis

Zla djela su uvijek razlog klonule duše (28. tj. pet.)

Rim 4, 1-8: Pavao odlučno naglašava da je spasenje samo djelo Božje. Grješan i slab čovjek nije ništa drugo mogao nego na nj odgovoriti u obliku vjere. Zbog toga nema mjesta nikakvom ljudskom ponosu. Ruši li novi način spasenja po vjeri sve što je rečeno i ustanovljeno u Starom zavjetu? Nipošto! Stari zavjet ima isti pogled na spasenje. Zastupa isto sredstvo. Obećava i priprema njegovu općenitost. Vjera upravo potvrđuje Zakon i ispunja ga. Zakon bi slagao i iznevjerio kad ne bi došla vjera. Dakle, nova ekonomija spasenja nije nova po sebi, nego po općenitosti promjene. Opravdanje po vjeri stoji u potpunu skladu sa starozavjetnom objavom. To osvjetljuje Abrahamovu povijest i svjedočanstvo Psalama. Ni Abrahama nije učinilo pravednim 'vršenje zakona', nego vjera. Abraham je gorostasna ličnost Staroga zavjeta. Njim su se ponosili svi Židovi i nazivali njegovim potomstvom. On je postao pravedan pred Bogom zbog svoje vjere, i to prije obrezanja, a pogotovo prije Zakona. Snaga tog dokaza leži u tome što David kaže da je 'blago' onome koji je dobio oproštenje od zlodjela, a ne onome koji se može pozvati na vlastitu zaslugu. (Ps 32,1-2).

Lk 12, 1-7: Tisuće i tisuće su pred Isusom, koji se nalaze na Putu u Jeruzalem, ali on se obraća učenicima: „Čuvajte se kvasca farizejskog, tj. licemjerja. Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati.“ Nadalje, vama kao svojim prijateljima kažem: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo... nego bojte se onoga koji ima moć nauditi duši“. Ali vi se ne bojte, vas sam nazvao prijateljima. Ovdje su učenici oslovljeni kao 'prijatelji'. To naslućuje i stav neustrašivosti. Ne trebaju se bojati mučeništva, trebaju se bojati samo Boga, koji spašava od paklene smrti. Jer ako se Bog brine za sićušnog vrapca, koliko li će više imati brige za one koji vrše volju Njegovu.