Na sceni su živi ljudi koji ispunjaju veličanstvena djela ljubavi (30.XII.)

  • Ispis

Na sceni su živi ljudi koji ispunjaju veličanstvena djela ljubavi (30.XII.)

1 Iv 2,12-17: Čitajući Evanđelje, osobito Ivanovo kao i njegove poslanice, imamo dojam da je Crkva sagrađena od ljubavi. Vjernička ljubav podigla je kršćanske kuće molitve, a pomaganje nevoljnima stvorilo je svijest o tijelu Kristovu.
Da bi to bolje razumjeli, moramo poznavati okolnosti života prvih kršćana. Naime, u početku svojega postojanja kršćani nisu imali hramova. Nego, svaki je kršćanin krštenjem bio osobno ucijepljen u Krista, Boga i čovjeka te je svaki mogao potvrditi da Krist živi u njemu. Svi su također primili Duha Kristova i tako postali hramovi Duha, što više hramovi Presvetog Trojstva. Tako je kršćanin svojim djelom prisutan u svijetu, ali svojim duhom ne povodljiv za ovim svijetom, jer su pobijedili Zloga. Na koncu, svaki je kršćanin u euharistiji primao tijelo, krv, dušu i božanstvo Sina Božjega. Nije doista bilo potrebe za hramovima, u smislu mjesta kamo bi kršćani trebali poći da se susretnu s Bogom. Kršćani su, naprotiv trebali „kuće“, kuće u kojima se mogla okupiti Božja obitelj zvana Crkva, da bi poslušala Božju riječ i proslavila euharistiju. Oni su u biti trebali „crkvenu kuću“, radi okupljanja. Za prve kršćane kako to Ivan vidi puno je važnije imati raskošnu i uređenu onu unutarnju građevinu koju je trebalo stalno izgrađivati. U biti kršćani trebaju neki prostor u kojem bi učili izgrađivati građevinu koju ljubav ujedinjuje i čini je čvrstom i otpornom. Ako pogledamo kako je Isus u svoje vrijeme govorio i činio, Evanđelisti nam predstavljaju mnoštvo Isusovih djela u kojima je izražena ljubav. Isus je čak i opomenuo da će nam i na posljednjem sudu biti suđeno po ljubavi, tj. što je učinjeno bližnjemu. Time se obuhvaća sva svakodnevnica koja tvori jedan kršćanski život. Tako je sv. Pavao ljubavi posvetio najljepše stranice svojih poslanica, a Ivan je napisao dugu i veličanstvenu poslanicu o ljubavi.

Lk 2, 36-40: Nakon jučerašnjeg Šimunova proroštva u hramu o Isusu, danas imao nastavak u proroštvu proročice Ane. Ana je žena u 84 godini života, koja potvrđuje Šimunovo proroštvo te tako dopunja neophodni iskaz o djetetu (jer tu su dva svjedoka) i njegovoj mesijansko- otkupiteljskoj zadaći za svijet i potvrđuje svojim svjedočanstvom da se otkupiteljska iščekivanja Jeruzalema ispunila na Isusu. Nadalje, Evanđelist Luka upućuje da su roditelji otišli u Nazaret, u Galileju, gdje Isus dozrijeva za svoje mesijansko poslanje. Bog ispunja Mesiju proročkom mudrošću i milošću, da može u sebi do punine razvijati bitak „Sina Božjega“ koji mu je Bog od samog početka podario.