Nisu Hebreji pobili nevinu dječicu, niti su raspeli Isusa, nego krvni neprijatelji Hebreja, Idumejci (II.tj.adv.pon.)

  • Ispis

Nisu Hebreji pobili nevinu dječicu, niti su raspeli Isusa, nego krvni neprijatelji Hebreja, Idumejci (II.tj.adv.pon.)

Iz 35, 1-10: Poglavlja 34 i 35 u Knjizi proroka Izaije, možemo zvati malom 'apokalipsom'. Naime, ova poglavlja opisuju strašne posljednje bojeve, koje Jahve vodi protiv naroda općenito, a protiv Edoma napose (pog. 34). Zatim slijedi nagovještaj posljednjeg suda koji će Jeruzalemu vratiti svu njegovu slavu, o čemu piše današnji tekst 35 poglavlja. Da bi razumjeli i jedno i drugo poglavlje moramo poznavati tko su Edomci i njihova zemlja Edom. To su ustvari potomci od Ezava, starijeg Izakovog sina koji su se nastanili u južnom dijelu današnjeg Izraela, ili ispod granice Judejskog kraljevstva. Žestoki su protivnici Izraelaca (Hebreja) koji su potomci mlađeg Izakovog sina Jakova. Upravo su Edomci i Moapci (Arapi-Arabija) spriječili ulazak Hebreja u obećanu zemlju. Nikada nije bilo mira između Edomaca i Hebreja (Židova). I ono što je Hebrejima bilo najteže za podnijeti je period, kad su Judeja i Jeruzalem pali 587 g. pod Babilonsku imperiju, a tada su se mnogi Edomci uselili u južnu Judeju. Ta useljavanja nisu prestala niti u kasnijim razdobljima. Stoga će Južna Judeja dobiti novi naziv Idumeja. Upravo su kraljevi: Herod Veliki, koji je pobio nevinu hebrejsku dječicu zbog Isusa, Herod Antipa koji je smaknuo Ivana Krstitelja i predao Isusa Ponciju Pilatu, i Herod Agripa I, i Herod Agripa II, koji se spominju u Djelima apostolskim, vladali Judejom neposredno pred dolazak Isusa i u vrijeme djelovanja Isusa i većine apostola, a bili su Idumejci. Osnovali su novu stranku koja se zvala 'Herodovci'. Oni će suditi Isusu i mnogim njegovim sljedbenicima. Zato je Edom izdvojen kao primjer među mnogim narodima, kojima će jednog dana Bog izreći svoj sud. I zaista, Izaija proročanski govori: doći će kraj Edomu, tom vječnom hebrejskom neprijatelju, kada će Jahve uspostaviti divote kakve se spominju u 35 poglavlju koje danas čitamo. Spasenje Božjeg naroda je na djelu. Bog dolazi da svoj narod dovede kući sigurnom cestom. On, Bog, sve mijenja: suha i beživotna pustinja klikće od radosti, postaje raj tekućih brzaca, velikog drveća i cvijeća jarkih boja. Bit će slava Libanona, poput stare feničke kulturne baštine, i divote Karmela i Šarona, oni će doživjeti slavu Gospodnju, stoga učvrstite koljena klecava i neka preplašena srca očvrsnu, jer Božja naplata dolazi, Bog sam hita da vas spasi.

Lk 5, 17-26: A onda, kada je došao Spasitelj, na sve strane čuje se zanosni glas: „Danas gledamo nešto neviđeno.“ Ljudi kroz krov žele do Isusa. Kakva vjera i povjerenje na djelu. A Isus, gledajući kako uzetog čovjeka kroz krov spuštaju, kaže: „Čovječe, otpušteni su ti grijesi!“ Slušaju to pismoznanci i farizeji kojima ovakve riječi paraju uši. Zauzimaju čvrst stav, ovo je bogohuljenje: Pa tko može opraštati grijehe, doli Bog jedini. Isus s takvima ne vodi dijalog, nego uzetom kaže: „Ustani, uzmi svoju nosiljku i idi kući. Koja se to ljepota pojavi, poput ljepote Karmela i Šarona ili slave Libanona. Bog sam hita djeci svojoj.