Sinovi ovoga svijeta uvijek će nastojati držati nas na svojoj strani, ali bokovi pravi kršćana moraju biti opasani istinom i pravdom (XXX.tj.čet.)

  • Ispis

Sinovi ovoga svijeta uvijek će nastojati držati nas na svojoj strani, ali bokovi pravi kršćana moraju biti opasani istinom i pravdom (XXX.tj.čet.)

 

Ef 6,10-20: Pavao ukazuje na činjenicu da su u svim Pismima Božja oružja iskazana po Gospodinu Spasitelju. Stoga kad Pavao kaže: „Obucite se u Božja oružja“, to je isto kao da govori: „Obucite Gospodina Isusa Krista“. Tko dakle, Krista odjene u skladu sa svime što se o njemu misli, bit će u stanju oduprijeti se svim đavolskim spletkama. Radi toga što se opasao istinom, neće ga biti lako privesti krivim učenjima. Kršćanin je u neprekidnoj borbi sa zlim duhovima. Prikladno je oružje u toj borbi ono koje Bog daje. Pavao vidi kršćane koji su u takvoj duhovnoj kondiciji da se mogu oduprijeti ljudskim napastima, ali to nisu jedine borbe koje vode kršćani, postoje borbe protiv poglavarstva i vlasti. Sinovi ovoga svijeta uvijek će nastojati držati nas na svojoj strani. Ali, bokovi kršćana moraju biti opasani istinom i pravednošću. Božja je riječ uvijek oštrija od svakog dvosjekla mača.

 

Lk 13, 31-35: Isus treba prema Božjem spasenjskom planu umrijeti u Jeruzalemu, i polako se oprašta s Galilejom. U Jeruzalemu stoluje Herod Antipa, za kojega Isus odašilja poruku: „Idite i kažite toj lisici…. da ću prekosutra doći u Jeruzalem, jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.“ Očito da ovaj naziv „lisica“ prokazuje nakanu Heroda da ubije Isusa. I dok Isus još dva dana liječi i ozdravlja pristupaju mu predstavnici grešnog Jeruzalema, neki farizeji, koji mu priopćuju tu Herodovu nakanu. Isti je taj Herod dao odrubiti glavu Ivanu Krstitelju, a sada lukavo smišlja kako Isusa odstraniti sa svog područja. Zato mu Isus i poručuje da u ime Božje „danas i sutra“, dakle svakodnevno ostvaruje spasenje, a „treći ga dan dovršuje.“ Vidna je proročka poruka da Isus mora izdržati do kraja sve određene dane a treći dan dovršiti u smrti na Križu, jer to u Božjem planu spasenja pripada njegovu putu. Isus ne štedi postojeću vlast u Jeruzalemu kad odašilja za njih tešku optužbu: „Jeruzaleme koji uvijek iznova ubijaš proroke i kamenuješ one koji su tebi poslani“, premda je Bog tako često pokušavao sakupiti Izraela kao kvočka piliće. Jeruzalem se do kraja opirao Isusovom pokretu sabiranja i zaključio ubiti i ovog zadnjeg proroka. Bog će kao kaznu za to napustiti Jeruzalem i njegov Hram. Izrael će ponovno gledati Isusa tek kao Krista paruzije ( dan suda) o čemu pišu i: Mt 21,9 i Mk 11,9. A Psalmista kliče: „Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje“.