Lažljiv čovjek je strašljiv čovjek, on se boji i ljudi i Boga (XXVI.tj. čet.)

  • Ispis

Lažljiv čovjek je strašljiv čovjek, on se boji i ljudi i Boga (XXVI.tj. čet.)

Job 19, 21-27: U svojoj gorčini Job gleda Boga kao nepravedna suca. Poput mnogih prije i poslije njega, Job želi da ga barem Bog sasluša, kad ga već prijatelji ne razumiju. Kad je progovorio i treći Jobov prijatelj Sofarov, Job je osjetio žučljivost u njegovim riječima. Kako i ne bi, kad Sofarov govori da se Job ne može smatrati nevinim, Bog s njim čak blago postupa. Job mora okajati svoje grijehe, tada će mu Bog pomoći. Zaista, na takve riječi svaki bi čovjek bio žučljiv, a kamo li ne Job. Prijatelji mu nisu u stanju odgovoriti na njegova pitanja. Jobu je jedino ostalo Bogu se izjadati i pred njega iznijeti svoj slučaj. Iako se Bogu ne postavljaju pitanja, Job ipak kaže:“ Što sam ja to skrivio? Sakri me u crnu zemlju dok sve ovo ne prođe.“ Job je poprilično opet u očaju. Prijatelji ga ne razumiju i misle da je na njemu krivica, stoga mora i otpatiti. Elifaz, privi prijatelj, čak misli da Job svojim riječima izriče hulu na Boga. On potvrđuje njegovu krivnju i Job nema pravo tvrditi da zli prolaze bez kazne. Ovakve riječi od prijatelja, jadna su utjeha za Joba. Lako je govoriti, ali Job pati. Bog ga je već dobro iscrpio patnjom i okrutnošću njegovih bližnjih. On je u teškoj i nepodnošljivoj agoniji, tijelo izmučeno, a um iscrpljen mislima kako mu je Bog sve to mogao učiniti. Ni sada ne može vjerovati da je Bog nepravedan i mora postojati netko tko će ga zagovarati na nebu. Ako se njegov slučaj ne raščisti prije smrti, kakve još ima nade? Ovim i sličnim riječima Job se po ne znam koji put obraća Bogu. Ponovo se javlja njegov prijatelj Bildad i sikće bijesnim riječima na Joba. Tko je on da odbacuje naše savjete. Njega treba zadesiti sudbina zlikovaca. Jobovi prijatelji ovakvim riječima postaju mučitelji Joba. Lažno ga optužuju, a ne nude odgovor na njegova očajna pitanja. Job se zatvara u sebe, potpuno osamljen. Ismijavaju ga oni koje najviše ljubi. Prave sućuti ni otkud. Unatoč svemu, iz Joba, i u najmračnijim trenucima izbija vjera i nada. On je uvjeren da će istina doći na javu. Jednoga dana sam će Bog preuzeti njegov slučaj i riješiti ga i on će sam to doživjeti. Tada će oni koji su ga ozloglašavali, odgovarati pred Bogom.

Lk 10, 1-12: Isus, u jednoj od svojih postaja na putu u Jeruzalem, odabire osim Dvanestorice još drugih 72 učenika i šalje ih u svijet propovijedati Evanđelje. Misija za nove misionare nije lagana. Ona se sastoji od svjedočenja, propovijedanja Kraljevstva Božjeg, liječenja svake tjelesne i duševne boli... Nadalje, Isusove riječi potvrđuju težinu i složenost misije, kad kaže: „Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće.“ Ovim i dodatnim uputama, da putem ne brbljaju bez potrebe sa slučajnim prolaznicima, a kad u koju kuću uđu i ukućani ih lijepo prime, toj kući recite: „Mir vama!“ Vi nosite spasenje i blagoslov toj kući i u takvoj kući možete dalje propovijedati. Ali, ako vas ne prime, zadržite svoj mir, jer njihovo protivljenje ne može zaustaviti dolazak Kraljevstva Božjega, a Bogu prepustite konačni sud.