Kraljevi i kraljevstva se mijenjaju, dok je Bog uvijek isti, pa tako i sudbina pravednika ili grešnika uvijek je ista. (XIX.tj.sr.)

  • Ispis

Kraljevi i kraljevstva se mijenjaju, dok je Bog uvijek isti, pa tako i sudbina pravednika ili grešnika uvijek je ista. (XIX.tj.sr.)

Ez 9, 1-7; 10, 18-22: Ezekijel je prorok sužanjsta. Kao sin jeruzalemskog svećenika Buzije biva odveden sa svim ostalim građanima Jeruzalema u Babilon prilikom prvog sužanjstva god. 597.pr. Kr. Živio je u židovskoj zajednici u Tel-Ahibu na obalama Kebara, kanala koji je sprovodio vodu iz Eufrata po Nipuru. Proročki poziv osjetio je pet godina nakon deportacije, što znači god. 593. pr.Kr. Jučer smo istaknuli da je prorok vizionar do apokaliptičnih razina. Za proroka je jasno: Judejski je narod teško sagriješio, okaljao je svetište Hrama, okrenuo se drugim bogovima, te u svoje srce postavio idole i tako se sam onečistio pred Jahvom, ali Bog je pravedan i sprema se na kaznu. Kazna neće biti samo kolektivna nego ona će biti posljedica osobne odgovornosti. „Onaj koji zgriješi, taj će umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva ni otac grijeha sinovljeva. Na pravedniku će biti pravda njegova a na bezbožniku bezbožnost njegova.“ Drugim riječima, Bog je uvijek među svojim vjernima kao i prije. On će oživjeti i suhe kosti, jer kazna nije definitivna, on može oživjeti ono što trenutno izgleda mrtvo, te podariti radosni povratak u Palestinu (što će se i obistiniti). Tako već sada Božji anđeo postavlja znak 'TAU' na čela pravednika, i njihovi su životi sačuvani, dok svuda u Hramu i gradu leže trupla. Slava Božja odlazi iz Hrama na istok. Bolje rečeno: kraljeva ne briga za narod pojačava Božju brigu. Božji zahvati imaju uvijek konačni cilj, i tak se tada vidi kakav on ustvari jest.

Mt 18, 15-18: Isus danas jasno potvrđuje da neodgovorno djeluje onaj tko na prijestupe, na grijehe, svoga brata šuti. Cilj opomene koju Zakon propisuje nije bila osuda, nego ponovno pridobijanje brata i time ponovna uspostava od Boga željenog reda. Istina nitko ne treba zbog toga u ljutnji opominjati. Ako pojedinac posluša opomenu svoga brata, “stekao je“ ponovno brata. Tako je opet sve bilo u redu. Ne posluša li svoga brata ni pozvane svjedoke, tada se zajednica mora obračunati s takvim grešnikom koji nije spreman na pokajanje, sve do izopćenja iz zajedništva. To je pravo zajednice. Ipak za brata treba moliti, iz molitve grešnik nije isključen nego uključen, a molitvu Bog sigurno uslišava. Krist je došao spasiti svoj narod od grijeha njegovih, a ne pojedinca opteretiti što bi ga konačno slomilo, tako Petar vidi tumačenje Isusovih riječi. Grešnik će se tako uvijek natrag vraćati, a zajednica vrši i svoju ulogu vraćanja onoga što je izgubljeno. Očito da Krist vidi snagu zajednice u zakonu LJUBAVI.