Beskoristan trud bezbožnika i blaženstvo pravednika

  • Ispis

Zabluda bezbožnika i blaženstvo pravednika (32.tj.ut.)

Mudr 2,22 - 3,9: Današnji tekst uzet je iz prvog dijela Knjige Mudrosti u kojem pisac želi naglasiti da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i za vječni život. Izvorni stvoriteljski Božji plan predvidio je da svi ljudi žive vječno. Stvoreni su sveti, zato i žive u raju. Sve je to dovedeno u pitanje đavolskom zavišću i nastala je strašna mogućnost vječne smrti, vječnog odvajanja čovjeka od Boga, od izvora života. Ipak u vječnoj smrti propadaju samo oni koji joj se slobodno iz vlastite pobude predaju. Stoga, bezbožnik je u zabludi, a pravednikova patnja ima budućnost. Vjerni Židov zna i vjeruje, da Bog daje duševnu besmrtnost, a nepravednik i bezbožnik zaprima odmazdu u prekogrobnom životu. Duše su pravednika kod Boga, u njegovom miru, gdje ih više ne može stići nikakva muka. Patnja na zemlji nije za njih bila nikakva kazna, već im je služila kao kušnja i oplemenjivanje. Tako su, kušnja i patnja jedan mali poticaj odgoju. Oslobođenje pravednika dogodit će se jednom naočigled svega svijeta. Zablistat će kao iskre koje prolaze kroz suhu slamu bezbožnika. Na zemlji su se pouzdavali u Boga, sada će Božju vjernost iskusit i u njegovoj ljubavi ostati zauvijek. Bezbožnici će pak, za svoja zlodjela prema pravedniku i otpad od vjere, dobiti pravednu kaznu. No, već i ovdje na zemlji beskoristan je njihov trud, jer je u konačnici bez uspjeha. Vidljivo je to u njihovim obiteljima. Žene su im bezumne, djeca opaka i proklet je njihov rod.

Lk 17, 7-10: Isus uspostavljajući Kraljevstvo Božje u kojem su međuljudski odnosi i odnosi prema Bogu utemeljeni na zakonu ljubavi, vidi nepravedan odnos prema Bogu kod farizeja. Gospodar se ne mora zahvaljivati sluzi, ako ovaj vjerno vrši svoj posao na koji je postavljen. Za učenike i predstojnike zajednica, to znači, da su samo izvršili svoju obvezu ako su „sve učinili što su bili dužni učiniti.“ Moć ljubavi i vjere iskazano je u poniznom služenju. Naglašavanje prava na zasluge i naplatu istih, zbog njihove pobožnosti, kako to očekuju farizeji, ne dolazi u obzir. Tko je svjesno ispunio volju Božju, ne treba se pred Bogom i ljudima hvaliti, time se umanjuje vrijednost učinjenog djela, nego u skromnosti i jednostavnosti čuvaj i zalijevaj sve u vrtu Božjeg kraljevstva.