U naumu spasenja, neki posljednji mogu biti prvi, a neki prvi posljednji

  • Ispis

U naumu spasenja, neki posljednji mogu biti prvi, a neki prvi posljednji (30.tj.sr.)

Rim 8, 26-30: Pavao, slijedeći Isusa i po običaju prvih kršćana, često preporučuje kontinuitet molitve. U svojim poslanicama i sam ističe kako moli bez prestanka za vjernike, tražeći da i oni mole za njega, ali i jedni za druge. Posebna je radost molitve za grešnika i bolesnika. Molitvom se moli za rast u vjerničkom životu, ali i za uklanjanje izvanjskih i unutarnjih prepreka društvenog blagostanja. Pavlu je osobito draga zahvalna molitva koja mora pratiti svako djelovanje, posebice blagovanje. On sam započinje sve svoje poslanice molitvom, želeći da one drže životnim i kršćanske suodnose. Sama Euharistija je najljepša molitva zahvale i duša je liturgijskih sastanaka, na kojima se braća međusobno izgrađuju nadahnutim pjesmama, jer kršćanska molitva ima svoje izvorište u Duhu Svetomu. Takvoj molitvi, Pavao jamči uspješnost prisutnošću Duha Kristova u kršćaninu po kojemu se on sinovski obraća Ocu, dok sam Krist, zdesna Bogu, posreduje za nas. Takav molitelj treba znati da onima koji ljube i slave Boga sve ide na dobro. Ako razumijemo da je Krist, slika Božja u prvom stvaranju, došao da novim stvaranjem vrati palom čovječanstvu sjaj te božanske slike potamnjene grijehom, onda to Kristovo ostvarenje gledamo dok utiskuje čovjeku još ljepšu sliku sina Božjega, koja novom čovjeku vraća ispravnost moralnog suda, i pravo na slavu koju je grijehom izgubio. Ta slava, vlastita Kristu kao slici Božjoj, sve više prožima kršćanina do dana kada će i samo njegovo tijelo biti njome zaodjenuto na sliku nebeskog čovjeka. A sam Bog je sve upravio na slavu namijenjenu svojim odabranima, za koju su pozvani na vjeru, opravdani po krštenju i kojom su već sada na neki način unaprijed zaodjenuti. Moramo naglasiti, da Pavao ovdje govori o Božjem planu spasenja, a ništa ne govori o ljudskoj slobodi, jer zloupotreba slobode ne pobija sigurnost spasenja, nego samo dokazuje da ga čovjek može dobiti.

Lk 13, 22-30: Onako kako smo završili poruke Pavlovog teksta, Gospodin odabire djela ne ljude, slobodno možemo u tom duhu vidjeti i Isusove današnje poruke o uskim i zatvorenim vratima, za nevjerne Židove i otvorenim vratima za pogane. Ne smijemo previdjeti činjenicu da ovdje Gospodin sam otvara vrata i svaka priča bez djela ne prolazi. U tom hodočašću naroda prema božanskom Sionu, treba paziti da neki posljednji mogu biti prvi, a neki prvi posljednji. Stoga ni Židovi ni pogani nemaju prednost kao cjelina, nego garancija ide između nepravednih i pravednih kroz sve položaje.