Sve teži i mora se vratiti svome iskonu

  • Ispis

Sve teži i mora se vratiti svome iskonu (30.tj. ut.)

Rim 8, 18-26: Pavao dok gleda čovjeka, iz kuta Božjeg plana spasenja, koje ima svoju puninu s dolaskom Krista, neprestano naglašava da su to sasvim novi odnosi s Bogom koji zasigurno jamči spasenje. Prema spasenju ne teži samo čovjek nego i cijeli svemir. Naime, materijalni svijet, stvoren je za čovjeka, ima istu sudbinu kao i čovjek. Proklet zbog čovjekova grijeha, sada je podložan nekom nasilju, ili kako to Pavao kaže „ispraznosti“ koja je moralno svojstvo povezano s grijehom čovjeka, dok je „robovanje pokvarljivosti“ fizičkog reda. Ali poput čovjekova tijela, određenog za slavu, i svijet će doživjeti otkupljenje i sudjelovati u „slobodi“ proslavljenog stanja. Jednostavnije rečeno, sve stvoreno ide u preobrazbu novog života. Sve su stvari u svemiru stvorene da budu na slavu Božju. Istočni je grijeh unio nered u cijeli svemir. U stvarima je i dalje ostala sklonost da budu na Božju slavu, ali im je to nemoguće zbog nasilja koje nad njima vrši grešni čovjek, jer ih protiv njihove osnovne težnje upotrebljava za grijeh. Tako je materija u oružju i nuklearna energija korištena za ubojstvo. Pavao, čovjek duboke vjere i najbolji poznavatelj Boga i svijeta, čuje taj bolni krik prirode za slobodom i njim dokazuje sigurnost konačnog spasenja. Mnoge nesreće, poput rudnički, avionskih, saobraćajnih kao patnja i smrt, nisu nipošto prirodne pojave, nego prokletstvo koje je došlo od čovjekova grijeha. Čovjekov je položaj u odgovornosti za cijeli svemir. A, Duh Sveti kojega smo primili na krštenju zalog je cijele baštine i nagrade što će nam se dati. Tko daje zalog, ima namjeru dati i ostalo.

Lk 13, 18-21: Kako Isus svoju zemaljsku misiju privodi kraj , to više ukazuje na nezadrživi rast Kraljevstva Božjeg. Ono se sada zaista vidi kao malo gorušičino zrno i malo kvasca u brašnu, ali i jedno i drugo će narasti do neslućenih veličina. I u jednom i u drugom slučaju previše je vidna Božja stvaralačka snaga koja iz gotovo ničega daje i nama činiti neslućena velika čuda. Sve se očito vraća svome iskonu, kada je Božje kraljevstvo vladalo u prvom čovjeku i cijelom stvorenom svijetu, ali njega je čovjek u sebi prezreo, stog će razloga Novi Adam, Isus Krist, uspostavit novi Božji svijet. Tako će Kraljevstvo Božje, tj. sila i snaga Duha Svetoga u čovjeku ostvariti čvrsti vez ljubavi između Boga čovjeka, čovjeka koji postaje novim preporođenjem dijete Božje, sin Božji, baštinik kraljevstva Božjega.