Što je situacija jasnija, sve je više zaoštrenija

  • Ispis

Što je situacija jasnija, sve je više zaoštrenija (30.tj.pon.) Poruke od blagdana apostola Šimuna i Jude Tadeja naći na linku BIBLIJSKO-LITURGIJSKIH poruka

Rim 8, 12-17: U nastavku izlaganja kršćanskog života po Duhu, Pavao želi reći da Duh Sveti nije samo neki „unutarnji učitelj“ nego počelo istinskog života u Kristu. Zato, za Pavla, nema drugog puta da se u nama i oko nas ostvari Božje kraljevstvo, jer sam Duh Sveti svjedoči istine našem duhu. Takav duh i može klicati „Aba Oče“, a time svjedočiti da sve tri božanske osobe sudjeluju u našem spasenju. A to pretpostavlja nov odnos s Bogom kojemu se izriče „moj dragi Oče“, a tako ga je zvao i Isus kada se molio u Getsemaniju. Stoga kršćani nisu samo Božji stvorovi nego i Božja djeca, onda i baštinici Božji, a subaštinici Kristovi. PUT k baštini može biti samo onaj kojim je prošao Krist, to jest kroz patnje. Sve su patnje s Kristom. Stoga se u svima nalazi razlog dubokog veselja i nepokolebljive nade, proslavljenog života s Kristom. Tako, Kršćanski život nije stvar jednog čina ili časa, nego stalno odlučivanje, obraćanje Bogu, Bogu Ocu, i neprekidno obnavljanje. Zbog te dinamike kršćanski život stalno teče, a ne stoji. Božanske kreposti, kršćaninu otvaraju vrata istinitog života i on je živa stanica u Crkvi. Život iz ljubavi, i u ljubavi, nikada ne griješi, nikada ne krade, ne žalosti Duha Svetoga, nikada ne laže, jer je uvijek pozitivno okrenut prema bližnjemu. Svakom je djetetu njegov otac uzor i otvorena knjiga. A mi smo djeca Božja. Takvu poruku ostavlja Pavao. Sada čujmo, što Kaže Isus.

Lk 13, 10-17: U ozdravljenju zgrbljene žene, Isus osvjetljuje licemjerstvo zakonoznanaca. Isus na svom PUT svraća u sinagogu i svojim djelovanjem izaziva veliko divljenje mnoštva. Ipak nadstojnik sinagoge prosvjeduje i upozorava Isusa na subotnju zapovijed da se u taj dan takve stvari ne rade. Reakcije narodnih vođa sve se više razlikuju od reakcije naroda u Izraelu, te je počelo odlučivanje za i protiv Isusa. Što se Isus više približavao Jeruzalemu, situacija je sve zaoštrenija. Hod Krista u ljubavi, neće niti jedna zemaljska sila umanjiti. To je božanski PUT, i tko je na takvom PUTU i sam je sustvaratelj Božjeg kraljevstva u ovome svijetu.

*********************************************************************

Liturgijska čitanja od blagdana apostola Šimuna i Jude Tadeja

Ef 2, 12-22: Da bismo što bolje razumjeli Pavlove poruke, moramo znati kako su Židovi funkcionirali u starom zavjetu prema drugim narodima. Bili su odvojeni od svih ostali naroda rasnim, religijskim kulturalnim i socijalnim razlikama. S dolaskom Krista, razdvojnica se ruši, i tamo gdje Krist uspije ujediniti ta dva svijeta, tu iščezava nepremostiv jaz među ljudima. On ih je ujedinio. Njegova smrt na križu jedino je sredstvo dano svim ljudima bez razlike da se pomire s Bogom. Oni koji njemu pripadaju povezani su zajedničkim vezom, koji je dublji i jači od svih ranijih razlika, rase, društvenog položaja, spola i kulture. Židovi i pogani su jedno.
Pavao ne krije potrebu zahvale Božjoj milosti, što je sve pogane izjednačio s izabranim narodom i zajedno s njim uvela u Kristovu Crkvu. Ta udaljenost od pravoga Boga, od nade, od Božjeg kraljevstva, od Krista koji to sve sa sobom donosi, i sve s njime postaje radosna blizina. Sada postoji samo jedan narod „u Kristu“ po kojem je ostvarena blizina Bogu. Pred Pavlom iskri slika jeruzalemskog hrama u kojem se očitovala izvanredna Božja snaga samo prema Židovima. S dolskom Krista, ruše se razdvojnice i Božja dobročinstva, poput poplave razlijevaju se po čitavom svijetu. Krist je stavio izvan snage Zakon s njegovim zapovijedima, ali ne i smisao Zakona, kojemu je dao novi evanđeoski duh. Tako Crkva, kojoj je Krist Glava i zaglavni kamen, postaje pravi „nebeski Jeruzalem“. Stoji na zemlji, a dotiče se neba. Kršćani, sagrađeni na temelju apostola i proroka, postaju „ukućani Božji“ i uživaju toplinu obiteljskog života kao djeca Božja. Božje prebivalište nije više u zgradama napravljen ljudskom rukom nego je njegov pravi stan u zajednici otkupljeni. To je Crkva, novo čovječanstvo u Kristu, Crkva koja se sad zove grad, novi Jeruzalem, sad Hram, sad zaručnica Kristova, sad tijelo Kristovo.

Lk 6, 12-19: Kod Pavla, već duže vrijeme vidimo kakav bi treba izgledati 'profil' jednog kršćanina. Danas kao i prethodnih dana, vidimo kod Isusa, kakav bi trebao izgledati 'profil' jednog „apostola“. Nakon što su izneseni okvirni standardi za jednog Isusovog učenika, Isus izabire svojih dvanaest „apostola“. To su budući misionari koje će Krist poslati, najprije u judejske i galilejske krajeve, a po uskrsnuću u cijeli svijet kao svjedoke Kristova života, smrti i uskrsnuća. Sada Isus nije sam. S njim su stalno njegovi „apostoli“. Za njima je išlo, kako danas čujemo u Evanđelju, silno mnoštvo učenika i naroda iz svih krajeva. Svi su tražili da ga se dotaknu. Tada bi svi ozdravljali od raznih bolesti i pritisaka sila Zloga (grijeha). Ako povežemo kasnije djelovanje Pavla u prvim kršćanskim zajednicama, on upravo to i naglašava kako su kršćani opravdani, oslobođeni od sila Zloga, posvećeni i osposobljeni Isusovim Duhom kojega su primili. Nameće se pitanje, gdje je tu djelatna milost samih kršćana?