Kada Bog uređuje društvene odnose u zajednici, logika se malo razlikuje od ljudske

  • Ispis

Kada Bog uređuje društvene odnose u zajednici, logika se malo razlikuje od ljudske (16.tj.sub.)

Izl 24,3-8:Da bi Božji narod funkcionirao kao organizirana i uređena narodna zajednica Bog daje Deset svojih zakona. Možemo to nazvati i prvim „Ustavom“ u ljudskoj civilizaciji. Njime su postavljena etička načela koja se primjenjuju na sve ljude svih vremena jer su ona Stvoriteljeve upute. Njima Bog pokazuje svoju brigu za čovjekov cjelokupan život. Bog postavlja mjerila koja upravljaju čovjekovim odnosima prema općem vrhovnom dobru, odnosima u obitelji, koja se tiču ljudskog života, njegove spolnosti, imovine, govora i njegovih misli. Bog nas je stvorio, on nam jedini i može pokazati kako se trebamo ponašati. Upravo deset zapovijedi, koje je Bog dao, bile su izraz odgovornosti naroda. Zbog toga, deset zapovijedi jesu Božja riječ, a njihovo opsluživanje bilo je slušanje te riječi, tako je u stvarnosti života vjera postajala poslušnost. Ovakav Savez između Boga i naroda stvarao je određeno društveno ozračje. Pristanak naroda na Savez zapečaćen je posebnom žrtvom i blagovanjem, što obavljaju predstavnici naroda u Božjoj prisutnosti. Krv poškropljena po ljudima i po žrtveniku sjedinjuje obje stranke u Savez. U stvari, svaka se stranka zaklinje da će ga izvršavati.

Mt 13, 24-30: Prispodoba 'o kukolju i pšenici' ima dublji cilj, nego što se na prvi pogled čini. Narod poznaje što je korov 'kukolj', on je sličan pšenici brkulji. A njega neprijatelj čovjek posija. Zbog svoje nadzemne sličnosti nije ga dobro čupati, jer teško ga je razlikovati od pšenice. A podzemna isprepletnost žila ne omogućuje ne čupanje pšenice. Nego, kaže Isus, kad i jedno i drugo dozrije, žetelac će razdvojiti jedno od drugoga. Isus, očito želi reći da smo mi ljudi nesposobni razlikovati zlo kao takvo u Kraljevstvu Božjem - koje polako zaživljava. I usprkos tome što bi pomogli razvoju dobroga istrebljenjem zloga, Isus kaže da se ne dovodimo u takvu opasnost. Očito je Božja logika drugačija. Shvatimo li da je Kraljevstvo nebesko, kraljevstvo Sina Čovječjeg, on onda i snosi konačnu odgovornost kako ne bismo mi s našim snagama otišli predaleko. Konačno svi koji ulažu napore oko uspostave Kraljevstva nebeskog u ovome svijetu, u kojem će uvijek biti problem korova i zla, moraju imati pouzdanje u samo Kraljevstvo, i njegova Gospodina. Sklonost odveć razlikovanja dobra i zla, može nas same odvesti kamo ne želimo. Jer život se u ovome svijetu uporedo odvija sa sinovima Zloga. Dakle, Božja logika, često nije čovjekova logika.