Osobnost kršćanina leži u istinitosti i iskrenosti

Osobnost kršćanina leži u istinitosti i iskrenosti (10.tj.su.)

2. Kor 5,14-21: Apostol Pavao u svemu se ravna ljubavlju, pa tako i u današnjem tekstu, koja se pokazala na križu. Krist je umro da ljudi ne žive više sebi, nego Bogu. S Kristom je nastupilo novo vrijeme. Tko se nalazi „u Kristu“, novi je stvor. Stari je svijet nestao, a novi nastao. Cijelo je čovječanstvo sudbonosno među sobom povezano u grijehu i smrti preko Adama. Zato je moguće da novi Adam – Krist – sudbinski poveže ljude na život kao što ih je stari Adam povezao na smrt. Bog nam je povjerio službu pomirenja...., stoga pomirite se s Bogom! Milost Božja ne smije biti uzaludna, ... evo, sad je vrijeme milosti i spasa.

Mt 5, 33-37: U današnjem Evanđelju Isus iscrtava kakva bi trebala biti osobnost njegovih učenika. Zato kaže: „Čuli ste da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako i ničim..... Vaša riječ neka bude Da,da, - ne, ne! Što je više od toga od Zloga je.“ Osobnost apostola i Kristova učenika mora kod izrečene riječi sadržavati ponajprije, istinitost: ako jest „DA“ recite da; ako jest „ne“ , recite ne, i ništa više od toga. Nadalje osobnost mora uzgojiti krepost iskrenosti, a to znači, da riječ na ustima „da“ odgovara uvjerenju „da“ u srcu. Sjetimo se kako Isus navodi riječi proroka Izaije: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.“ I treće što bi značilo u osbnosti apostola je, svečanost: ponavljanje „da“ ili „ne“ je uvijek svečani oblik tvrdnje ili nijekanja, pa je tako suvišno bilo kakva zakletva s prizivom nekog božanstva.
Isus ovdje iznosi visok stupanj civilizirane osobnosti, kojoj njegov apostol mora težiti.