Neka prestanu riječi, a neka progovore djela

Neka prestanu riječi, a neka progovore djela

Kršćanska braćo i sestre! Dragi prijatelji i štovatelji sv. Ante!

Današnju propovijed počet ću riječima iz jedne propovijedi sv. Ante Padovanskog.
Riječ je živa kad život govori.
Onaj koji je ispunjen Duhom Svetim govori različitim jezicima.
         Različiti jezici jesu različita svjedočanstva za Krista, kao što su poniznost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost.

         O njima govorimo kad ih drugima pokazujemo životom.
Riječ je živa kad život govori.
Neka zato prestanu riječi, a neka progovore djela.

         Prepuni smo riječi, prazni djelima.
         Stoga nas stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda, nego samo lišća.
Zakon je 'propovjedniku', Veli Grgur, da ono što propovijeda provodi u djelo.
Uzalud se hvasta poznavanjem zakona onaj tko djelima razara nauk.
         Apostoli govorahu kako im Duh sveti davaše zboriti.
Blago onomu tko govori što mu daje zboriti Duh Sveti, a ne njegov duh.
Govorimo dakle ono što nadahnjuje Duh Sveti. Ovo su riječi sv. Ante.

A sada povucimo paralelu s čitanjima o sv. Iliji, koje ovih dana čitamo iz Prve knjige o Kraljevima. Ilija je jedan od najvećih proroka u Starom Zavjetu.
Dva Sveca, dva Proroka koji svaki u svoje vrijeme rade kao glasnici Duha Božjega. Pravi sveci u pravo vrijeme i pravom mjestu.
Braćo i sestre!
Svaki prorok, svaki svetac, postaje prorok Božjim pozivom koji mu se očitovao na tajanstven način, ali to je uvijek posve jasan i nedvojben čin.
       Od toga trenutka prorok je u neprekidnom dodiru s Bogom preko „Božje riječi“ koja mu se javljala iznutra, a ponekad i u viđenjima.
       Njegov život otad je bio posve predan poslanju koje ga je često dovodilo u sukob s kraljevima, svećenicima, s krivim prorocima i s narodom koji je uvijek naginjao praznovjerju i idolopoklonstvu.
Proroci, sveci svoga vremena, su često bili branitelji prava siromašnih i obespravljenih protiv društvenih zloupotreba i nasilja raznih siledžija i moćnika.    
Ilija se snažno usprotivio kralju Ahabu i proročki mu zaprijetio Božjom kaznom.
Oskvrnuto je pravo bogoštovlje, proganja se sljedbenike prave vjere.
Viče Ilija: “Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal slijedite njega“. Bog je na Ilijinoj strani.

Kazna je stigla.
Tri godine nije bilo kapi kiše.
Bog je pokazao po Iliji da je on gospodar prirode, a ne tirsko božanstvo Baal (bog vremena).
Kiša će tek pasti kad Bog po Iliji proroku upravi narod na pravi put Božji.
Pogledajmo kako Isus završavajući poruke o „Blaženstvima“ govori:
„Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako i proroke prije vas.“
Aludirajući na progone proroka, poput progona, mnogih mučenika-svetaca, Isus, jasno i kratko izriče:
„Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.“
Ovim riječima Isus nedvojebeno potvrđuje: što je prorok nekad bio, i što prorok danas treba biti, jer sve je bljutavo ako soli nema.
Sve je u tami, ako svjetla nema, a: „Vi ste svjetlost svijeta.“
Tako Isus unosi temeljna načela u Kraljevstvu Božjem.

Pogledajmo kako je današnji svetac Sv. Anto odgovorio potrebama svoga vremena u XIII stoljeću.

         Evo me protiv proroka koji mlate jezikom i prorokuju izmišljene laži i njima zavode narod.

         Samo nadahnuće Duhom Svetim može voditi čovjeka Božjim putem, potvrđuje sv. Anto.
Dobro je današnji svetac proniknuo Isusove riječi da je sve bljutavo ako soli nema, i sve je u tami ako svjetla istine nema.

         Prorok Ilija u svoje vrijeme svjedoči snažno svoju vjeru.
         Isus za sva vremena pomaže razumjeti svakom čovjeku radost prave Istine.
       Sveti Anto u svoje vrijeme Isusovim Duhom mijenja svijet i pravi veliku duhovnu obnovu koja će dobrano vrati narod na pravi put Božji.
Unoseći Duha Svetoga u svojim propovijedima i djelovanjima učinio je s Duhom Sveti veliku duhovnu reformu s koje Crkva stoljećima pokušava osvježavati svoje biće, ističući svijetle primjere u krizno vrijeme, među koje spada i sv. Anto.