Jeste li kad pokucali na vrata sv. Pavla, ako niste, pokucajte
Trideseta nedjelja kroz godinu 2019.-c
Kršćanska braćo i sestre,
“Gospodin je sudac i ne vrijedi kod njega lijepo lice. Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga.“ (Sir 35 )
Ovaj tekst godi ljudskoj duši.
Lijepo je čuti da postoji od nekuda pravednost za kojom čovjek u svim vremenima vapi.
Stvarnost treba prihvaćati onakvom kakva ona jest. Upravo je tu razlika između Božjeg viđenja stvarnosti i stvarnosti kako ljudi gledaju.
Ljudi „blagostanja“ postaju neosjetljivi za druge jer su zatvoreni u sebe same i ne vide one kojima je potrebna pomoć. Stoga oni ne mogu govoriti o pravednosti.
Dok gledamo današnjoj stvarnosti u oči s pravom pitamo: zašto postoje djela milosrđa u kojima se spominje i glad i žeđ?
Svaki dan doznajemo preko medija za ljude koji trpe zbog pomanjkanja hrane i vode, što ostavlja teške posljedice osobito za djecu. (Papa Franjo)
Iskustvo gladi je teško.
Nikada neće prestati važiti riječi sv. Jakova: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru a djela nema? „Vjera bez djela mrtva je u sebi“. (2 Jak )
Ali sve je ovo divan uvod u evanđeosku poruku o „farizeju i cariniku-grešniku“.
Opširnije:Jeste li kad pokucali na vrata sv. Pavla, ako niste, pokucajte
Što je to duhovni kisik?
Dvadeset deveta nedjelja kroz godinu 2019.-c
Kršćanska braćo i sestre!
Biblijska čitanja današnje nedjelje ističu vjeru kao uvjerenje da će Bog sa sigurnošću priteći u pomoć, jer ga u slobodi srca iskreno molimo.
Danas u Knjizi izlaska iznesena je svečana i dramatična Mojsijeva molitva uzdignutih ruku, dok njegov narod vodi bitku za život ili smrt. ( Izl 17)
Uzdignute ruke ukazuju na vjeru i ufanje Mojsija u Boga koji je njegovo najveće dobro.
Tako bi molitva i bila razgovor s Bogom kojemu iskreno iz srca upućujemo riječi svoje duše.
Rezultat takve molitve je najveće dobro koje Mojsije zaprima.
Ona je, ustvari, intimno zajedništvo s Bogom. Takva molitva nije samo iz običaja, nego iz srca. U njoj se molitelj kao dijete Božje stapa s Ocem Stvoriteljem.
Ona postaje svjetlo naše duše.
U takvoj molitvi smo već ono što ćemo biti u vječnom životu: licem u lice s Bogom. (1 Kor 13)
S takvom molitvom Psalmista piše svoj 121 Psalam: „Pomoć je naša u imenu Gospodina koji stvori nebo i zemlju.“
Gotovo isto govori Isus u Gospodnjoj molitvi: „Oče naš…“
Svetom Pavlu, dosta su samo ove dvije riječi koje namjerno iznosi u izvornom aramejskom jeziku „Aba Oče!“
Zašto?
Ako su okovi na rukama, nisu na Riječi
Dvadeset osma nedjelja kroz godinu 2019.-c
Današnje Evanđelje navodi susret Isusa s deset od gube teško bolesnih osoba.
Traže ozdravljenje.
Isus im daje dar potpunoga zdravlja uz uputu da se jave starozavjetnom svećeniku kako Zakon propisuje.
Ali samo je jedan u povratku došao zahvaliti Isusu i to Samarijanac koji nije Židov.
Isus mu lijepo kaže: „Idi, tvoja te je vjera spasila.“
Gotovo istu sliku imamo u prvom čitanju iz Druge knjige o kraljevima, u kojoj Naman Sirac odaje zahvalu Bogu Izraelovu da njemu kao strancu iskaza milost ozdravljenja.
I u jednom i drugom slučaju poruka je jedna: Bog otvara vrata spasenja svim ljudima.
Poruka riječi Božje je jedna, bila su to veličanstvena djela Božjeg milosrđa u Starom Zavjetu, bila su to veličanstvena djela Božja po Isusu Kristu u Novom Zavjetu, a ona glasi:
„Vi ste izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk: razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo…
„Idite i propovijedajte Evanđelje svemu svijetu…“
Biblijska čitanja slave svu ljepotu Božji djela i važnost zahvaljivanja.
Očitovanoj Božjoj slavi, čovjek daje svjedočanstvo i zahvalu.
Svi smo mi iskusili u životu Božju moć i vlastitu nemoć.
Koliko je puta Bog na svima nama intervenirao.
Nešto slično možemo usporediti iz naravnog života.
Koliko su puta majka i otac spasili dijete od gotovo sigurne životne propasti?
Ipak nam iskustvo govori da im je često puta bilo teško zahvaliti Ocu ili majci kao i onoj devetorici gubavaca.
Propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od vjere živjeti
Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu 2019.-c
Kršćanska braćo i sestre!
Započnimo današnje liturgijsko slavlje Gospodnjim govorom s porukom proroku Habakuku:
„Zapiši viđenje, ureži ga na pločice da ga čitač lako čita. Jer ovo je viđenje za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj jer odista će doći i neće zakasniti! Gle: propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od vjere živjeti.“ (Hab 2, 2-4)
Habakuk, gleda teške prilike svoga naroda i zapomaže pred Bogom: „Zašto puštaš da gledam nepravdu, zašto da promatram ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje pred mnom..“ (Hab 1, 2-3)
Vidljiva je nevjera, a izvana nasilje od neprijatelja Kaldejaca.
Kaldejci su oruđe božanske pravde s kojima Bog kažnjava Izraelce, iako neprijatelji ne griješe manje od njih.
Prorok mora, po Božjoj naredbi vjerno zapisati sve događaje da budu pouka svima i za sva vremena.
Bog poziva na ustrajnost, jer pravda će stići, ali u svoje vrijeme:
„Ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti“.
A stići će ovako:
„Propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od vjere živjeti.“
Ovo je pouka za sva vremena.
Opširnije:Propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od vjere živjeti
Bogataš, najčešće ne živi po Božjem zakonu, i njegovo moralno propadanje uzrok je socijalnom i političkom slomu
Dvadeset šesta nedjelja kroz godinu 2019.-c
Božje Riječi i od današnje nedjelje nastavljaju oštrim ukorom bogataša ovoga svijeta koji se prepuštaju lagodnosti života i raskoši.
Život bogataša možemo prispodobit onoj narodnjačkoj: „Uzmi sve što ti život pruža…“
Ali i tu ima drugi dio istine, koja glasi: Danas si cvijet sutra, uvela ruža.
Prorok Amos, situaciju svoga vremena opisuje ovako:
Tu su oni, koji život provode na Sionu (Jeruzalemskim palačama) u svojim ladanjskim imanjima, gdje ispruženi na počivaljkama jedu i piju uz zvuke harfe, bez ikakve brige za svoj narod i svoju zemlju koja srlja u rasulo.
Proročanstvo se i obistinilo.
Umuknula je njihova svirka.
Prejaka lekcija za povijest kako je moralno propadanje uzrok društvenom i političkom slomu.
Nažalost i sadašnja civilizacija blagostanja nije puno od toga naučila.
Zato je život postao, zbog zatvorenosti u uske horizonte zemaljskih užitaka, sam po sebi nijekanje vjere i ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Na sve strane se vidi kako nam je život stavljen na dva izbora:
između poštenja i nepoštenja, vjernosti i nevjere, sebičnosti i ljubavi, dobra i zla.
To je prorok Ilija lijepo kazao u slici: kako narod hodi po dvjema stazama i šepa na obje noge.
Želio je reći: Odluči se kojim ćeš putem krenuti?
Više članaka ...
- Kruh koji nam pretječe, jest kruh ogladnjeloga
- Kristove prispodobe prodiru odasvud kao voda u poplavi
- Brate Filomene, moj i tvoj izbor je Kristov Put!
- Koje je kršćansko mjesto u društvu?
- Što je duša tijelu, to su kršćani ovome svijetu
- Ljubav očito traži ljubav, a pokazuje se djelima
- Put što vodi u Božju prisutnost raskrčen je
- Bit će to naša noć prelaza u vječnu slobodu
- Kako Bog u vrijeme Mosjija vodi duhovnu obnovu, a kako Isus i apostoli u svoje vrijeme
- Dobro je, ako je Bog snaga ljudskom životu