Čovječe Božji, to je dobra vijest!
Trideset treća nedjelja kroz godinu 2018. – b
Prorok Danijel javlja: „Bit će vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena... Tvoj će se narod spasiti...“ (Dn 12 1-3)
- Dobra je vijest:
Bog će uskrsnuti svoje u posljednji dan i dati im vječni život u preobraženom svijetu.Ovo je Apokalipsa ili otkrivenje jedne radosne vijesti o uskrsnuću i vječnome životu. Ovo je sveopća božanska Apokalipsa, ali postoje i one ljudske osobne ili nacionalne Apokalipse.
Jednu od takvih navješćuje i prorok Danijel.
Koliko je apokaliptični vijesti u Providnosti Božjoj bilo u prošlosti od Abrahama, Mojsija, Danijela, Isusa Krista, Ivana koji vidi novo „nebo i novu zemlju“ pa sve do današnjih dana.
Uvjeren sam, nikada neće prestati snaga molitve izrečene u Pslalmu 16.
„Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodin mi je baština i čaša:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.“
U životu jednog čovjeka, kao i u životu jednog naroda, postoje razdoblja u kojima je prevladavo očaj.
Ponekad život izgleda kao krhotina, slomljen, kada je gubio tlo pod nogama, kada se osjećala ispraznost i napuštenost, bol i žalost.
Sve su to apokaliptične vijesti koje ulijevaju bespomoćnost i nepovjerenje.
Bog osvješćuje čovjeka da u kaosu i neredu postoji prijelaz u stanje reda, u stanje drugoga.
Čovjek je pozvan s Gospodinom doživjeti novo rađanje, pozvan je otkriti novi svijet, a napustiti stari.
Uvijek postoji u divljini kaosa kroz koji čovjek često prolazi, anđeo spasa.
To je Providnost Božja.
Onaj tko nema svoju glavu ne može imati ni svoje oči
Trideset i druga nedjelja kroz godinu 2018. - b
U ono vrijeme:
Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:
„Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!“ (Mk 12, 38-44)
Uvijek se Isusovom govoru dodaje uvodna napomena:
U ono vrijeme. Ali najčešće njegove poruke mogu imati i sadašnje vrijeme, bez prevođenja poruke.
Evanđelje ove nedjelje moglo bi početi ovako:
U ovo vrijeme govori Isus mnoštvu: „Čuvajte se....“
Dragi moji prijatelji, iako je u narodu često prisutna izreka:
Za dobrim se konjom prašina vije.
Ipak, kad su ljudi u pitanju, istina je mnogo drugačija, jer svatko bi od nas poželio iskrenog i predanog čovjeka: bez taštine, oholosti i gizdavosti, bez licemjerja i medijskog lažnog nadimanja.
Bez vanjskog uglađenog „kangar odijela“, nego jednostavnog i veikodušnog čovjeka za kojim ostaje vidljivi trag rada, a ne prašina koja se baca u oči, često s ciljem da se prikriju lažne vrijednosti.
Vrijedno je istaknuti da je Isus imao snage reći ono što vidi, i kazati ono što misli.
A kakvo je danas stanje?
Može li danas čovjek misliti svojom glavom i reći što vidi i misli?
Teško! Ako da, takvih je malo.
Opširnije:Onaj tko nema svoju glavu ne može imati ni svoje oči
Dočepaj se onoga što je čudo u tebi
Duhovna obnova za Župnu zajednicu 8.listopada 2018.- Adoracija
Duhovna obnova, što je to?
Često čujemo onu narodnu: „Gdje će ti duša, kako možeš to činiti?
A narodna izreka je nastala zato, što čovjek ima loše iskustvo s čovjekom.
Čim se čovjek nađe u zajednici, njemu se nameću pitanja:
Tko su ovi? Kakvi su ovi? Odakle dođoše ovi i zašto dođoše?
Mi smo danas kao zajednica pred Gospodinom.
On nema pitanja, Gospodin nas dobro poznaje.
Dobro zna tko smo i što smo.
I njemu se ne možemo skrivati, jer on zna tko ima dobru dušu.
On zna tko ima duhovnu ljepotu, a tko ne.
Ali, jedno je sigurno, on nas sve želi i voli, on je naš Otac.
Zato smo na početku ove Svete Mise tri puta uzviknuli: Gospodine smiluj se! Kriste smiluj se! Gospodine smiluj se!
A onda mu kao zajednica priznali svoje grijehe i tri puta rekli: Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.
Pa, iako smo nekada imali problema sa sobom, barem sada uviđamo kako svijet vapi za duhovnom ljepotom. Kako su svijetu potrebni duhom lijepi ljudi.
Knjiga Sirahova (24,24) proročki govori o Majci duhovne ljepote, i Sinu, najljepšem među sinovima ljudskim:
„Ja sam majka lijepe ljubavi i straha i spoznaje i svete nade“.
„U meni je svaka ljupkost puta i istine, u meni je svaka nada života i snage.“
Božja Providnost, nekad i s malim brojem pravednika, pomaže upraviti narode na Božji PUT
Trideset prva nedjelja kroz godinu 2018-b
Kao grom iz vedra neba na Sinaju, stigli su Mojsiju „Božji Amandmani“!
Bilo je to nešto, ne sasvim novo, nešto što je Bog, uputio još Adamu, ali na jedan ljubazniji način, nešto što je svakom čovjeku upisao u savjest, kao svoj nježni glas.
Mojsije, u knjizi Ponovljenog zakona podsjeća:
da su pod Sinajom usvojeni „Božji Amandmani“ i tada su postali „Božji Zakon“, obvezujući za svakog pripadnika Izabranog Božjeg naroda. To je bio prvi ustav u povijesti ljudskog roda, da bi na njemu dvije tisuće godina kasnije kršćanstvo počelo graditi u kršćanskim zemljama parlamentarne sustave, a time i nacionalni Ustav jednog naroda.
Istina, Crkva je od samih svojih početaka hijerariju ustrojila na temelju Božiji amandmana i amandmana Isusa Krista.
Ponovit ćemo i mi, na ovu Trideset prvu nedjelju, jedan od najvažniji Zakona, koji glasi: Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!“ (Pnz 6, 2-6)
Poslušajmo, kako je izgledalo Mojsijevo objašnjenje ovoga Zakona.
Čuj Izraele: „ Svega vijeka svoga boj se Gospodin, Boga svoga, - ti, i sin tvoj, i sin tvoga sina – vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove.... Čuj Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato, Ljubi Gospodina, Boga svoga,...“ (Pnz 6,2-6)
Svaki se čovjek može uvjeriti dok čita Stari Zavjet, u kojoj je mjeri usvojen ovaj Božji Amandman.
Čitate li Bibliju, lako ćete primjetiti da je čovjek Božji Zakon kršio, ali je Božja providnost ostatku pravednika pomogla upraviti noge na Put Božji.
I što nisu uspjeli Božji glasnici, poput mnogi pravednika i Proroka, to će uspjeti Isus Krist, Sini Božji.
Upravo Isus, nadopunja Božje Amandmane novim Amandmanom: „Ljubi svoga bližnjega, kao sebe samoga“. (Mk 10, 46-52)
Opširnije:Božja Providnost, nekad i s malim brojem pravednika, pomaže upraviti narode na Božji PUT
Tako puno ljudi, a tako vlada blaženi mir i neka unutarnja tišina
Svi Sveti 2018-b
Čovjekova je budućnost da bude uvijek u Bogu.
Slike koje nalazimo u današnjim biblijskim čitanjima označuju okupljanje, blagdan, gozbu, sigurnost i mir koji će zauvijek trajati. (Misal)
I zaista je tako, mi smo se okupili, blgdan je, uživamo neki nadzemaljski mir i sigurnost u ovom svetom mjestu.
I Gozba je tu. Euharistijski stol je tu. I Gospodin je tu.
Stoga, radujmo se svi u Gospodinu!
Svetkujmo blagdan u čast svih svetih:
njihovu se blagdanu raduju anđeli
i zajedno s njima slave Sina Božjega. (Ulazna pjesma)
Na jednom je mjestu okupljena putujuća i proslavljena Crkva.
A sliku proslavljene Crkve najbolje oslikava Psalam (24)
„Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga morima utemelji
i na rijekama učvrsti.
Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto;
duša mu se ne predaje ispraznosti.
On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.“
U biblijskim porukama Božji je život ponuđen svim ljudima.
A onima koji odlučiše kao pravednici uzići na Goru Gospodnju, radost je već nastupila.
Onima koji upoznaše Krista, oni su već upoznali Božji život.
Svako naše groblje je Gora Gospodnja.
Opširnije:Tako puno ljudi, a tako vlada blaženi mir i neka unutarnja tišina
Više članaka ...
- Kakvi smo, takvi će biti i oni koji za nama idu
- Poruka pape Franje za Svjetski dan misija 2018.
- HODOČAŠĆE NAŠIH ŽUPLJANA U MARIJU BISTRICU 2018.
- Čovjek nije stvoren da bude Bog, nego kao Bog, da mu bude sličan
- Svi robovi, nigdje slobodna čovjeka, u čemu je „kvaka“?
- Poruka pape Franje za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije
- I on je imao živce, ali mu nitko nikada nije išao na živce
- Na vidljiv način moramo u svijetu živjeti kao ljudi nade
- Pakao uvijek nastaje tamo gdje su ljudi nesposobni za ljubav
- Svi se slažemo da s čovjekom u neka vremena nešto nije u redu