TI UVIJEK NOSI VINO

Duhovna obnova za Župnu zajednicu 8.listopada 2015.- Adoracija
Za uvod poslušajmo jednu priču.Gospodar jednog dvorca priredi veliko slavlje i na nj pozove sve stanovnike obližnjeg sela. Njegovi podrumi bijahu prostrani, ali svjedno nisu mogli utažiti žeđ tolikog broja uzvanika.
Gospodar se stoga obrati žiteljima sela s molbom:
„Na sredini dvorišta, ondje gdje će se odvijati slavlje, bit će postavljeno veliko bure. Neka svaki uzvanik donese vina koliko može i neka ga izlije u bure. Tako će biti dovoljno pića za sve koji dođu.“
Jedan seljanin napuni vodom glineni vrč misleći:
„To malo vode u buretu vina neće se uopće osjetiti... nitko neće znati!“
Došao je na slavlje, pretočio sadržaj glinenog vrča u zajedničko bure i sjeo za stol.
Čim su prvi uzvanici zagrabili, primijetiše da je u buretu voda.
Svi su uzvanici mislili na isti način. I donijeli su samo vodu.
U svijetu koji nas okružuje mnogo je toga što nije lijepo, to je zato što je puno onih koji donose vodu.
Mnogima bi trebalo reći onu narodnu: „Gdje će ti duša, kako možeš to činiti?
A narodna izreka je nastala zato, što čovjek ima loše iskustvo s čovjekom.
Čim se čovjek nađe u zajednici, njemu se nameću pitanja:
Tko su ovi? Kakvi su ovi? Odakle dođoše ovi i zašto dođoše?

Mi smo danas kao zajednica pred Gospodinom.
On nema pitanja, Gospodin nas dobro poznaje.
Dobro zna tko je donio vodu mjesto vina.
I njemu se ne možemo skrivati, jer on zna tko ima dobru dušu.
On zna tko ima duhovnu ljepotu.
On zna tko treba svoje haljine ubijeliti u Krvi Jaganjca.

Ali, jedno je sigurno, on nas sve želi i voli, on je naš Otac.

Zato smo na početku ove Svete Mise tri puta uzviknuli: Gospodine smiluj se! Kriste smiluj se! Gospodine smiluj se!
A onda mu kao zajednica priznali svoje grijehe i tri puta rekli: Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.
Pa, iako smo nekada nosili vodu, umjesto vina, barem sada uviđamo kako svijet vapi za duhovnom ljepotom. Kako su svijetu potrebni duhom lijepi ljudi.

Knjiga Sirahova (24,24) proročki govori o Majci duhovne ljepote, i Sinu, najljepšem među sinovima ljudskim:
„Ja sam majka lijepe ljubavi i straha i spoznaje i svete nade“.
„U meni je svaka ljupkost puta i istine, u meni je svaka nada života i snage.“
Zato Ivan bilježi Isusove riječi: „Ja sam Put, Istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“

Uvidio je Ivan, ali i drugi evanđelisti, tko su uzori duhovne ljepote, i na kome su se obistinile riječi Knjige Mudrosti.
Uvidila je i Novozavjetna zajednica vjernika mnoge među sobom i istaknula ih za uzor duhovne ljepote.

Tako ćemo i mi danas pred Gospodinom, u dodiru sa stvarnosti vlastitoga života, učiniti nešto za svoju duhovnu ljepotu.
Možda se gušiš u besmislenim brigama i sporednim stvarima i gubiš svaku radost života.

Vrati se onom bitnom.
Dočepaj se onoga što je čudo u tebi.
Budi adivljen sobom.
Stvoren si da ljudima doneseš ljubav i radost.
U životnom prostoru, stvori komadić zemaljskog raja.

Ne očekuj previše od drugih, jer oni možda nose vodu.

Ti ponesi vino. Pa makar bio sam koji nosiš vino.
Ti si čovjek. A čovjek je Božje stvorenje, stvorenje slično Bogu.
Ti budi divan čovjek. Ti to jednostavno možeš.

Ako ti to nitko do sada nije rekao, malo bolje oslušni, Stvoritelj ti neprestano čudesno govori:

Ti si čovjek lijepe duše!
Ti u sebi nosiš ljubav, dobrotu, milosrđe, praštanje, radost...!
Uvijek se iznova pitaj: Što sam to dobra danas učinio?
Pitaj se: U čemu sam to danas pogriješio?
Što sam to danas promašio?

Nikad ne zaboravi, da samo onaj živi lijepo, tko ima duhovnu ljepotu.

Svaki dan učini barem jednog čovjeka sretnim, pa makar to bio ti sam.
Nikada ne dopusti da netko zbog tebe trpi.
Pogotovo ne smiješ dopustiti da sam zbog sebe trpiš.

Ne smiješ zaboraviti i u kakvom vremenu živiš.
Možda trošimo više, a imamo sve manje, kupujemo sve više, a manje uživamo. Imamo veće kuće, a sve manje obitelji. Imamo sve više stručnjaka, a sve manje posla i zdravlja. Sve se više bavimo čistoćom okoliša, a sve manje čistoćom duše.
Sve više planiramo, a sve manje postižemo. I tako dalje, i tako dalje...
Ali ljudi trebaju i uvijek će trebati lijepu dušu, jer njoj se jedino vječno raduju.
I završit ću jednim stihom iz Pjesme nad pjesmama (6,10).
„Iziđite, kćeri Sionske, i pogledajte svoju kraljicu koju hvale jutarnje zvijezde, čijoj se ljepoti dive sunce i mjesec i kliču joj sva djeca Božja.“ Amen!

Župnik