Božja je uvijek zadnja ! Aleluja...!

Velika subota - VAZMENO BDIJENJE - USKRS 

Ovo je noć koja svjetlošću 'stupa’ rasprši tmine grijeha. Ovo je noć koja danas po svem svijetu one, što u Krista vjeruju, od tmina grijeha i od opačina otima, vraća milosti i pridružuje svetosti. Ovo je noć, u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. (Vazmeni hvalospijev)
Ove noći s radošću slavimo slavno Gospodinovo uskrsnuće. Isus je umro za naše grijehe, ali je iz smrti prešao u život te i sve nas sa sobom izvodi iz  „tame u svoje divno svjetlo“ (1 Pt 2,9).
Okupljeni večeras  oko zapaljenog ognja i uskrsne svijeće iskazujemo slavu i čast onom koji rekao:

“Ja sam svjetlo svijeta“.  „Ja sam Put, Istina i Život.“

Krist, jučer i danas, početak i svršetak, Alfa i Omega, njegova su vremena i vjekovi.

Njemu slava i vlast po sve vijeke vječnosti. Amen!

Po svojim svetim ranama, slavnim, čuvao nas i sačuvao Krist Gospodin. Amen!

Svjetlo slavno uskrsnulog Krista raspršilo tmine pameti i srca.(Misal)

U Službi riječi Vazmenoga bdijenja čujemo riječi Knjige postanka, Knjige izlaska, knjiga proroka, poslanice svetog Pavla i riječ Evanđelja.

Knjiga postanka je drama svjetskih razmjera. Počinje od samoga početka.

Bog je stvorio svijet.

Načinio je i čovjeka, vrhunac svega stvorenoga.

Vidimo kako se ono što je Bog dobro stvorio, pokvarilo zbog čovjekova grijeha i otišlo predaleko pokušavajući postati jednak Bogu. Božja je uvijek zadnja.
Grijeh se na grijeh množio i sve je zbrisano u velikom potopu.
Počeo je novi početak. Sklapaju se Savezi.

 

Bog se usredotočuje na odabir jednog čovjeka Abrahama i na njegovo potomstvo.
Time, ne kani uništiti sve stvoreno, nego počinje djelovati po jednom čovjeku i jednom narodu, kojeg je izabrao kako bi obnovio svijet.
Povijest teče preko Izaka, Jakova, Josipa u Egiptu pa Mojsija kao velikog izbavitelja, koji je u praslici Isusa Krista Spasitelja, navijestio spasenje svega svijeta.

Riječi Stvoritelja su jednostavne, živahne, otkrivaju divotu i bogatstvo stvaranja koje započinje od bezlične mase, a završava obiljem svakovrsnog života.

Ali sve je to uvod u ono što trebamo znati o svijetu oko sebe i istinu o sebi.
Postanak svijeta i života nije slučajnost.

Postoji Stvoritelj, Bog.

Sve što je Bog stvorio bilo je dobro.

Vrhunac stvaralačkog djela je stvaranje čovjeka.
On je stvoren na sliku Božju. To njega odvaja od svega stvorenoga.

Zanimljiv je poredak stvaranja: svjetlo i tama, zemaljska atmosfera, kopno i mora, biljke i drveće. Sunce, mjesec i zvijezde: godišnja doba, dani i godine, morska stvorenja i ptice, kopnene životinje i čovjek.
Ovdje stvaranje nije studija iz biologije i geologije, niti kada se to zbilo, niti kako se to zbilo, niti kako je to dugo trajalo, nego je riječ o stvaralačkoj energiji i Božjem zadovoljstvu, redu i dostojanstvu i na koji je način Bog stvorio sve što postoji.

Tako Knjiga postanka je svojevrsna knjiga Otkrivenja u kojoj otkrivamo kako Bog upravlja tijekom Izraelove povijesti i čini mnoga divna djela.

Ona nam obznanjuju da je pokretač cjelokupnog stvaralačkog razvoja svemira Duh Sveti.

Taj stvaralački razvoj dosiže svoj vrhunac u pojavi čovjeka koji ima povlašteno mjesto u svemiru.  A punina cijelog razvoja jest Krist – novi čovjek.

Nije slučajno i završetak sv. Pisma završio s Knjigom Otkrivenja.

On neprestano ostaje vječna Ljubav.

On obnavlja Savez sve dok ga ne uspostavi po Isusu kao Novi i vječni Savez s čovjekom.

On posprema i pospućuje sve što bi stajalo na putu novoga Života s dolaskom Sina Božjega,

Kao Bog, on je oduvijek, kao čovjek od trenutka uzdignuća čovjeka u Preobraženi svijet.

Novi život, piše Sveti Pavao zasniva se na vjeri u uskrslog Isusa Krista.

Isus je svojom smrću i uskrsnućem uništio grijeh.

Grijeh je bio prepreka uzdignuća čovjeka do razine Božji sinova i baštinika vječnoga života.

A kako to Bog po Isusu Kristu u Duhu Svetom radi?
Sakramentima koji su Milost (Milošća) Oca i Sina i Duha svetoga svome stvorenju čovjeku.

Tako je Krštenje  naš prvi korak s uskrsnulim  Gospodinom,  oslobađa nas grijeha i od nas traži da živimo  novim životom.
Stoga, Sveti Augustin poručuje: “Pjevajmo, braćo,  Aleluja …. Učinimo svoj život radosnim,

Gospodnje je to djelo;
Kakvo čudo u očima našim!
Draga braćo, Kršćani, obnovim sada svoj „Krsni zavjet“ nad praznim Isusovim grobom.
Izrazimo svoje uvjerenje, poput apostola, koje više nitko neće moći slomiti.
Isus, je prešao iz smrti u život, on je živ.
Naš grob, kao i Kristov, nije posljednja stanica života.
Brate Kršćanine, SRETAN TI USKRS! Aleluja!

Župnik