Što bi bila svetost i tko, ili što, nju tvori?

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Sveti Marko – Svetac - svetost.
U ovo pouskrsno vrijeme Djela apostolska očituju kako su sva djela koja čine apostoli 'djelo Duha Svetoga' kojeg Isus u svim potrebnim trenucima spušta svojima, kao snagu i mir.

'Djelo Duha Svetoga'!  Što bi onda bila svetost i tko, ili što, nju tvori?
Najjednostavnije, svetost je stanje pravednosti, ili bezgrešnosti, ili neporočnosti.  Ali takvo stanje se nikome ne daje niti poklanja.
To stanje su najprije stekli anđeli, nakon teške kušnje.  A ima i onih koji su u kušnji izgubili svetost do biblijskih razmjera.
          A evo nekih biblijskih primjera.
Adam i Eva, sveta i bezgrešna stvorenja i po svetosti su slika Božja.
Ali, oni što ranije izgubiše svetost, nisu na godišnjem, nego  u ljubomori i zavisti  gurnuše ljudska bića  u iskušenje. I sad ide zanimljiva, ali sudbonosna priča, biblijskih razmjera: Pa, Eva, Adame, vi ste divna slobodna stvorenja, ali mogli bi biti i više od toga. Kakva kušnja po sotoni, nekad divnom anđelu, Adam i Eva gube svetost, i padaju u stanje grešnosti. Ako je svetost uzvišeno stanje onda je grešnost poniženo stanje.

           To su primjeri onih koji su kao dar dobili svetost, ali je izgubili.
           Ipak postoje i oni koji su iz grešnog stanja prešli u stanje svetosti.
Mnogi su još u Starom zavjetu nakon kušnje ušli u stanje pravednost ili svetost, sjetimo se Abrahama.
Sjetimo se Joba. Veliko blagostanje i blagoslov zbog pravednosti vlastitog života. Njegovoj svetosti nije bilo ravna na zemlji. 
Ali dođe sotona i kaže Jahvi: „Pruži ruku i dotakni se kosti njegove i mesa – u lice će te prokleti.“ „Neka ti bude kaže Jahve“.-
Udari Jahve Joba svim mogućim zlima, sve izgubi samo život u ranama osta. Tada mu i žena kaže: „Zar si još postojan u neporočnosti. Prokuni Boga i umri.
Job je odgovorio: „Brbljaš kao luđakinja. Kad od Boga primam dobro zar i zlo da ne primim.“

Čula su za Jobove muke i tri njegova prijatelja. Sedam dana šute i žaluju s Jobom. Sedmi dan prijatelj Elifaz Temanac pita: „Možeš li podnijeti da ti progovorim? Zar je čist i pravedan čovjek pred Stvoriteljem? Zar takvi postoje? Ti za grijehe trpiš. Kojem li se svecu misliš sad obratit.“
Elifaz je održao dug iscrpljujući govor.
Tada mu je u tako bolnom stanju nakon dužeg izlaganja Job zaključio:
„Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan sam. Radije ću sam, kad u vas utjehu ne nađoh, zajecati u gorčini svoje duše.“
I druga su dva njegova prijatelja: Bildad i Sofar iscrpljivali  Jobovu neporočnost, ali uzalud, koliko se takvih naslušah besjeda presijeca Job, presijeca isprazne riječi svojim mučnih tužioca.
Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.
Dugo je tekla drama u pokušaju Jobovih prijatelja da obrane Boga kako pravedno presuđuje Jobu.
Ali, unatoč tužbi od prijatelja, Job i u takvom stanju pjeva Himan svemogućoj mudrosti.
Stanje Jobove svetosti, biva nagrađeno još većim blagoslovom nego prije.

Pogledajmo sada novi lik iz Novoga zavjeta. Pavao koji kaže da je kršćanska svetost veća od anđeoske jer kršćanin ima kušnju, a dobri anđeo vječno stanje svetosti.
Pavao je na koljenima, i Bog mu šalje Ananiju, koji pred Gospodinom progovara (Dj 9,13): „Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu.“
A Gospodin odgovara: „Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred pogane i ja ću mu pokazati koliko mu  je za ime moje trpjeti… „

Tako će Pavao odaslati svojim Kološanima  (1,12) divnu poruku: „…Plodni budite svakim dobrim djelom i rastite u spoznaji Božjoj, osnaženi za svaku postojanost i strpljivost, s radošću zahvaljujte Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.“
Ostvarilo se ono što Knjiga Izlaska (19,6)unaprijed predviđa: „Budete li držali moj Zakon, ta moj je sav svijet - vi ćete mi biti narod svet…“  I bi tako, potvrđuje Pavao.

Pavlova svetost, i svetost kršćanina proistekla je iz Isusove svetosti. Evo kako to današnji svetac Marko evanđelista kaže: Nečastivi duh povika: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!“ Isus mu zaprijeti: „Umukni i van!!! (Mk 1,24)

Evo, kako Petarispovijeda svoju vjeru u jednoj zgodi dok Isus pita dvanestoricu: „Da možda i vi ne kanite otići?“ Odgovori mu Petar: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji!“ Ali pazite, „..jedan je od vas đavao.“

Tako Pavao piše Korinćanima u prvoj poslanici (1,8): „Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste - u svakoj riječi i svakom spoznanju… i ne oskudijevate ni u jednom daru… Gospodina našega Isusa Krista. On će vas učiniti i postojanima do kraja, bezprigovornima  u Dan Gospodina našega Isusa Krista“. E, toj grupaciji ljudi pripadaju svi oni koji se okupiše ovdje u ljubavi i vjeri prema Uskrslom Gospodinu  i sv. Marku.  
Vjeran je Bog koji vas pozva da slavite ovo zajedništvo u Duhu Svetom  po Kristu Uskrslom.
Neka blagoslov Krista raspetoga i uskrslog, čije riječi  Marko evanđelista, mučenik i svetac nama zasvjedoči, siđe na Vas i  na Vaše obitelji. Amen!