U savjesti su najveće drame, zato su blaženi oni koji hode po Zakonu Gospodnjem

Šesta nedjelja kroz godinu 2023. -a

Još na prvim stranicama Svetoga Pisma Objava priopćuje jednu Stvoriteljevu uredbu – Zakon, svome stvorenju čovjeku: Adame, imaš potpunu slobodu, samo ne diraj stablo spoznaje „dobra i zla“.

Sve ti je povjereno, nemaš priliku sagriješiti jer ti je sve dopušteno.

Potpuno si slobodan, samo ne diraj stablo spoznaje „dobra i zla“.

S druge strane sile Zloga stavljaju Adama na veliku kušnju kako je pravi život baš u spoznaji dobra i zla.
I proba Adam, uz posredništvo svoje žene Eve, plodove spoznaje 
„dobra i zla“.
I otvoriše se mu se spoznaje, on spoznaje da je gol, spoznaje da je tek sad razgolićen.

Pita ga Bog: “A tko ti otkri da si gol, da su ti djela razgolićena?“
Pusti Bog sa stabla u čovjeka spoznaju „dobra i zla“- i poče se javljati savjest kao vječni glas Božji u čovjeku.

Tu je najveća drama ikada doživljena ili viđena.

Tu je najveća kazna za čovjeka.

Nikada od svoje savjesti neće moći pobjeći, niti se skriti, kamo god pošao.

Kršćanska braćo i sestre,
Vjernost Božjem zakonu je jedna od središnjih tema Staroga Zavjeta.
Čujmo riječi iz Knjige Sirahove: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran... Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli, to će mu se dati.“ (Sir 15,15-17)
Očito je, onaj tko slijedi božanski zakon imat će život, a tko mu okreće leđa ide u susret smrti.

Vječni život kao i vječna smrt su posljedica onoga što čovjek izabire.

Čovjek je slobodan i ima spoznaju dobra i zla, stoga i odgovoran za svoja djela.

„Bog nije nikada nikome zapovjedio da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh.“

Zbog ovakve situacije odnosa između Boga i čovjeka, ljubav i vjernost Božjem zakonu tvorile su pravednost i svetost Božjeg naroda.
S dolaskom Isusa Krista ide i novi Kristov Zakonkoji ne dokida Stari nego Zakonom potiče na sinovsko ponašanje prema Bogu Ocu.
Sveti Pavao u Poslanici Korinćanima piše:“ Navješćujemo vam mudrost Božju, otajstvenu i skrivenu, onu koju Bog od vječnosti predodredi za našu slavu“.

Ova životna, kršćanska mudrost nije plod čisto ljudske naobrazbe i nema ništa zajedničkoga s duhom ovoga svijeta.

Božanska mudrost je tajanstvena i postaje baština kršćana koje vodi Duh Sveti.

Pavao naglašava, kako Isus ispravlja kriva shvaćanja Božjeg zakona, koja ne idu po liniji Božje zamisli, nego po liniji onih koji su Božje zakone pretvorili u niz ljudskih propisa i tako otežavaju čovjeku život.

Isus ima namjeru proširiti vidike Božjih zapovijedi te u svjetlu Božje mudrosti razumjeti njihovu dubinu i puninu.

„Što oko ne vidje , i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“, poručuje sv. Pavao.

A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.
Danas Isus ukazuje na potrebu kršćanskoga stava prema Božjem Zakonu:
„ Vaša riječ neka bude „Da, da – ne, ne!
Što je više od toga , od Zloga je.“

Kako Božje „DA“ ima neizmjernu težinu jer je pouzdano i nikada nije „NE“, ono je neizbrisivo i ne da se pomiješati s našom neposlušnošću, tvrdoglavošću, tromošću a niti s našim grijesima.

Bog je u više navrata i na više načina po Ocima i Prorocima izgovorio svoj „DA“ a posljednje „DA“ izgovorio je u Isusu Kristu svima nama.

To potvrđuje sv. Pavao kad kaže: „Doista, sva obećanja Božja u njemu su „DA“ (2 kor 1,20)

U Kristu su se ispunila sva obećanja. S tim „DA“ možemo lijepo živjeti, ma što god nam donijela sudbina, bez obzira da li nam se daje ili uzima.

Treba biti razuman da se ne može stalno živjeti od hladnjaka, politike, financija itd.. Sve to ima premalo težine, a time i prekratak rok trajanja.

Ne možemo živjeti ni samo od pustih obveza, odakle bi onda došla radost.

Čovjekovo „Da“ izazvano okolnostima u kojima živi nije dovoljno.

Naše „DA“ mora imati oslonac u Božjem „DA“ koje nam je on dao po Kristu.
To Božje „DA“ je veoma osobno, izrečeno od srca.

Bog ne stoji uz tekuću vrpcu i ne proizvodi ljude kao brojeve.

Bog stvara svakog čovjeka iz svoje, samo njemu svojstvene snage.

U njega ljudi postoje samo kao osobe, nikako kao serijska roba.

Bog stvara rekavši „Da“, on stvara samo ono čemu kaže „DA“ i stvara samo za to što kaže „Da“ , zato što voli.

Bog stvara svakoga od nas na poseban način.

Tako od toga Božjeg „DA“ možemo i živjeti posve osobno.

Riječ „DA“ je očito najzdravija riječ na svijetu.
Ona je lijek i bolja je od svake tablete.
Da, volim te.
Da, evo me.
Ovakav „DA“ pomaže trajno, pospješuje krvotok i čini srce radosnim, umanjuje brige i unosi toplinu u život.

Pokušajmo misliti „DA“, govoriti „DA“, činiti „DA“.
Bog nikada životu ne kaže „NE“ jer ne bi ga stvarao.

Riječ „DA“ je riječ nade, ljubavi, pouzdanja, riječ vjere, riječ budućnosti, riječ koja osigurava trajnu plodnost života, osigurava savez da čovjek nije sam, i što sve ne.

Jednom rečeni i održani „DA“ čini kršćanina jakim, čvrstim, čovjekom vjere i ljubavi.

Jednom rečeni „DA“ čini svećenika jakim i odvažnim.

Jednom rečeni „DA“ obitelj tvori snažnom i vječnom.

Što bi tu učinila riječ „NE“.
Ona bi sve snažno srušila i učinila ruševinu veliku.
Takav čovjek ne sja u snazi ljubavi i vjeri, on nije svjetlo ni sebi ni drugima.
On je postavio načelo života od Zloga.

Valja razumjeti djelovanje Duha Svetoga koji sve proniče i razborito kao i Psalmista u Psalmu 119 uzviknuti:
„Blaženi oni koji hode po Zakonu Gospodnjem...
Pokaži mi, Gospodine, stazu pravila svojih... Pouči me da se tvoga držim Zakona“.
Župnik