Siromašni sv. Dominik i bogato Evanđelje

8. kolovoza Zavjetni dan Gospi i klanjanje u Župi - sveti Dominik

(Ez 1,2-5.24-28c; Mt 17,22-27)

U ovoj našoj duhovnoj obnovi na današnji dan imamo spomendan sv. Dominika, utemeljitelja reda Dominikanaca (1170.1221) i velikog duhovnog obnovitelja u Crkvi koja u to vrijeme živi svoj uspon u naglašenom svjetovnom smislu.

Crkva je stoga, prolazeći kroz duboku krizu duhovnog siromaštva u svom biću, vapila za izvornim propovjednicima Evanđelja.
Kako crkvu vodi Duh Sveti, on u određeno vrijeme odabire i podupire ljude Isusovog izvornog duha i na taj način radi obnovu lica zemlje.

To je bila 'karizma' sv. Dominika, ali ne samo njega, nego i njegove redovničke subraće koje on osniva i potiče.

Znao je da će ljudi jakog duha, dobro odgojeni i obrazovani moći napraviti pomak u tadašnjem kršćanskom svijetu.

Brzo će novoosnovani red iznjedriti dva velika čovjeka i sveca: Alberta velikog i sv. Tomu Akvinskog. Postali su učitelji reda i crkveni naučitelji.
Veoma se brzo stvorila odrednica reda:
Siromašni Dominik i bogato Evanđelje. Uspio je!

Uspio je zato jer je shvatio da se životi novih redovnika ne mogu kopirati ni preslikavati iz već postojećih ostalih redovnički zajednica, nego samo originalnost može ponuditi originalni novi pristup Kristovom Evanđelju. U takvom pristupu iščitava se i snažan molitveni duh.

               Tako je molitva krunice, koja je sastavljena po uzoru na sto pedeset psalama, pa onda i sto pedeset zdravomarija, odobrena na pariškoj sinodi od biskupa Odona.

A, ona je svoju današnju formu dobila upravo od dominikanca Alaina de la Roche, a nju je odobrio Papa Pio V. u 15. stoljeću.

Dominikanci je takvu nose kao sastavni dio svoje redovničke odjeće.

A sada se vratimo današnjim liturgijskim čitanjima, koja po svojim porukama na prvi pogled nemaju baš puno veze s današnjim svecem.
Ali nije tako!

Okolnosti u kojima djeluju proroci, a ovaj puta pratimo proroka Ezekijela, gotovo su identične kada je u pitanju duhovno stanje naroda.
Naime, sveukupni Božji narod iz Sjevernog i Južnog židovskog kraljevstva biva odveden u ropstvo: Iz Sjevernog 722.g. pr.Kr., a Južnog 597. g. pr. Kr.

A sve se dogodilo zbog duhovnog srozavanja Božjeg naroda, u vrijeme loših kraljeva.

U takve okolnosti Bog šalje proroke, a danas pratimo proroka Ezekijela koji svoje proročko poslanje prima kao prognanik, s osobitim značenjem:

           „Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca… ali neka znaju da je prorok među njima.“

             Bog nije napustio svoj narod i nije ostao u Jeruzalemu u Hramu, nego je pratio i prati svoj narod i ovdje treba okajavati svoje krivnje i štovati ga.

To će se i dogoditi, razvit će se od ostatka naroda snažna duhovna i rodoljubna zajednica.
Sada vidite poveznicu između Dominika i Ezekijela, i jedan i drugi rade Božji posao.

A sada pogledajmo Evanđelje (Mt 17,22-27):
Isus djeluje i naviješta Kraljevstvo Božje u vrijeme najvećeg uspona rimskog carstva.
             Palestina kao i cijeli ostali svijet plaća porez rimskom caru.
             Rimska vlast je kod Židova jako omražena, osobito židovski carinici koji su ubirali porez.

Stoga očekuju Mesiju koji će izvršiti oslobođenje od okupatorske vlasti.

         Rimska vlast iznalazi solomonsko rješenje u pregovorima židovskog kralja Agripe i rimskog cara Cezara Augusta.

     Radi mira u kući, na temelju sporazuma, Židovi će biti oslobođeni plaćanja poreza Rimu, A svoj porez iz cijelog carstva šalju u Jeruzalem.

Stoga, pojavkom Isusa, farizeji stupaju na scenu, osporavajući Kristovo Mesijanstvo, jer se premalo bori za židovsko kraljevstvo.
No, Isus odašilja poruku:
„Moje kraljevstvo nije samo od ovoga svijeta…“,te naviješta ponovo svoju smrt i uskrsnuće.

Ali to govori samo učenicima, jer očito postoji za to razlog.
Još nije došao njegov čas pravog očitovanja: BOŽANSKOG sinovstva i mesijanstva.
         Ali to će uskoro dogoditi.
Tek uskrsli Krist pokreće na cijeloj svjetskoj pozornici i čitavom stvorenom svijetu očitovanje Božjeg kraljevstva i velikog duhovnog pospremanja s dolaskom Duha svetoga.
            
Tek tada je svijet krenuo Kristovim Putem, uspostavljajući novu civilizaciju ljubavi, kojoj je nosilac i temelj Kristov Duh.
E sad vidite kako je potrebno i nama u ovom vremenu biti djelatnik u takvoj školi Evanđelja.
Biti prorok svoga vremena. Biti Božji original poput sv. Dominika, čiji blagdan danas slavimo.

župnik