Uvijek kad ti život čuva neprijatelj, ako si Božji čovjek, prst Božji je brži

Sedma nedjelja kroz godinu 2022-c

Kršćanska braćo i sestre!
1 Sam 26, 2.7-9.12-13.22-23: Bog želi uspostavit kraljevstvo ljubavi, kraljevstvo pravde, istine i mira. Ali, ide teško i mukotrpno. S Davidom iz Judeje, Bog želi učiniti znatan pomak. Idealni kralj David zauzet će mjesto uz Mojsija.
               Tako, obje knjige Samuelove nose snažnu Božju zamisao ustanovljenja Božjeg kraljevstva. Kako Davidu ugled raste, Šaul postaje sve ljubomorniji i sumnjičaviji te snuje Davidovu smrt. Božji prst je brži. David se ženi ženom koju je dobio za nagradu, a ona je kraljeva kćerka Mikala. Sprijateljio se s Jonatanom koji je sin Šaulov i prestolonasljednik.
               A život će mu sačuvati upravo djeca Šaulova. David će u čudnovatim okolnostima ipak ostati živ i ljudski govoreći oteti prijestolje Jonatanu, sinu Šaulovu. Oduševljenje naroda čini svoje.

Iako je Šaul zaista postao neprijatelj Davidu, David ima priliku ubiti Šaula, ali on ne želi proliti krv Šaula, ipak je on Božji pomazanik.
               Kad je to uvidio Šaul i sam priznaje: 
„Pravedniji si od mene... Sada pouzdano znamo da ćeš biti kralj“. Kao da će s Davidom ići NOVO VRIJEME, vrijeme Duha, ljubavi i zahvalnosti.
               Kao da Duh potiče, pazite: svi ste djeca Božja. Zakon je dopustio Davidu da u obrani vlastitog života u samoobrani i ubije Šaula, ali ne, u Davidovu postupku otkriva se duboko poštovanje prema kralju jer je Gospodnji pomazanik.
             Šaul je pred takvom dobrotom i ljubavlju, glasno zaplakao. Kao da su shvatili da je to odnos oca i sina, odnos prijatelja i bližnjih, odnos onih koji su u SAVEZU. A Savez se čuva, u njemu je treća stranka Duh Božji.

Lk 6, 27-38: A kad je došao onaj koji će uspostavi Kraljevstvo mira i pravde Isus Krist, evo, kako se stvari odvijaju.        

Zbog moguće manipulacije, s načelima kršćanskog djelovanja koje Isus iznosi u svom Govoru „osam blaženstava“, danas Isus polazi od samog zakona Ljubavi kojega učenici trebaju poput Svevišnjeg živjeti, jer su i sami „sinovi Svevišnjeg“.
                   Ljubav prema neprijateljima i slijediti iskazano Božje milosrđe, bio bi novi Put u ovome svijetu.
                   Nasljedovati Krista i činiti dobro onima koji vas mrze, koji vas proklinju, koji vas zlostavljaju, zaista je velika novost jer se time dokida stari „zakon osvete“, koji je glasio: „Oko za oko, zub za zub...“
                 Uvodi se milosrdna ljubav kao vrhunsko načelo djelovanja. Ako tako nije, kaže Isus, vi ostajete u poganskom svijetu, a učenici Kristovi trebaju biti milosrdni kao što je milosrdan sam Bog Otac. 
Ljubav mora pokazati plodove dobrih djela.
Ako je nekome sve ovo gore neprihvatljivo i nejasno čujmo što Pavao u 1 Kor 15, 45-49. kaže: Za njega je to u konačnici Božje djelo. 
Pavao naglašava kako postoji čvrsta veza između Krista i kršćana jer su oni trajno u Kristu. Tu vezu upravo učvršćuju uskrsnuće Gospodinovo i krštenje po kojem smo trajno ucijepljeni u život, smrt i uskrsnuće Krista.
                 Onaj tko bi nijekao uskrsnuće od mrtvih, živi je primjer da ne zna tko je Bog i što on radi, jer nije on Bog mrtvih, nego živih, i takav se ne može hvaliti nekom mudrošću jer mu je pamet kratka. Nakon mnoštva Pavlovih dokaza i živući svjedoka, Pavao želi Kristovo i naše uskrsnuće predstaviti u slici stvorenoga svijeta.
                 On uskrsnuće uspoređuje s nastankom i rastom biljke iz sjemena. Zemaljski čovjek mora umrijeti kao i posijano sjeme. Sije se golo sjeme, a ustaje odjevena biljka, pokopava se „zemaljski čovjek“, a ustaje „nebeski“. Kao što posijano sjeme i izrasla biljka nisu međusobno istovjetni , tako nisu ni „zemaljsko“ i „nebesko“ tijelo. Pavao ovom ilustracijom iz prirode želi potvrditi objavljenu istinu da će uskrsnuti posebno, slavno, tijelo koje će biti različito od zemaljskog. Po Kristu u Duhu Svetom, uskrišava novi svijet, kaže Pavao.
Moramo jasno postaviti istinu na stol, a ona glasi: ovaj svijet je prolazan, a onaj Božji svijet je svijet preobraženog , slavnog i vječnog karaktera. Pavao govori kako postoje dva vidljiva svijeta u Adamu i Kristu. Kad je prvi umro, s njime je umrlo sve zemaljsko.
               Isto čovječanstvo nastavlja u Drugom Adamu živjeti nebeskim životom kojem je vlastito da ima i nebesko tijelo. Možemo zaključiti Pavlovim riječima: uskrsnuće uključuje preobrazbu tijela, kao što se događa preobrazba svuda u stvorenom svijetu kada je u pitanju materija.

               Onaj tko je energiju materije stvaralački pustio u postojanje, taj joj može dati i trajno slavno preobraženo postojanje. Ta zamjena započela je darom Duha još ovdje za smrtnog života. U konačnici sve je to Božje djelo koje se ostvaruje u sklopu uspostave Kraljevstva Božjeg u kojem vlada civilizacija ljubavi.

           Župnik