22. nedjelja kroz godinu 2014-a
Kršćanska braćo i sestre!
Slika današnjeg čovjeka, koji govori da vjeruje u Krista, pokazuje da je njegov život gotovo ne spojiv s vjerom.
Veliko je ovdje iskustvo ljudske slabosti.
Evo jednog iskustva sv.Pavla:
“Doista, znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim….“ ( Rim 7)
Još teže je iskustvo proroka Jeremije:
„ Ti me, Gospode, zavede, dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmjeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati, : Nasilje! Propast! Doista, riječ mi Gospodnja postade ruglo i podsmjeh povazdan. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti, niti ću govoriti u njegovo ime.“ ( Jr 20,7-9)
Iz ovih primjera možemo ustvrditi:
Sveti Pavao veoma dobro savjetuje u poslanici Rimljanima svoju kršćansku braću:
“ Ne suobličujte te se ovome svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.“
Svaki grijeh čovjeka zarobljava i rasčovječuje.
Krštenik grijehom izlazi iz očeva doma pod vidom želje za slobodom, a na kraju postaje rob grijeha.
Sveti Petar pišući svojim krštenicima govori im da ih je „ Bog iz tame pozvao u svoje divno svjetlo.“ (1 Pt 2,9)
Isus je krasno očitovao da Bog ljubi grešnika, da ga traži i zove natrag.
Evanđelja nam svjedoče da je Isus stalno pobuđivao čin vjere kod svojih sugovornika.
Neki ga čovjek moli:
Ozdravi mi sina ako možeš.
Isus mu odgovara da je sve moguće onomu koji vjeruje.
Milošću krštenja „ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ pozvani smo da imamo udjela u životu Presvetoga Trojstva, ovdje u tami vjere, a poslije smrti u vječnom svjetlu. (KKC 265)
Župnik