Božji su ljudi uvijek imali snage reći ono što vide, i kazati ono što misle

Trideset i druga nedjelja kroz godinu 2021. - b

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: „Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!“ (Mk  12, 38-44)
           Uvijek se Isusovom govoru dodaje uvodna napomena: U ono vrijeme. Ali najčešće njegove poruke mogu imati i sadašnje vrijeme, bez prevođenja poruke.
Evanđelje ove nedjelje moglo bi početi ovako: U ovo vrijeme govori Isus mnoštvu: „Čuvajte se....“

           Dragi moji prijatelji, svatko bi od nas poželio iskrenog i predanog čovjeka: bez taštine, oholosti i gizdavosti, bez licemjerja i medijskog lažnog nadimanja. Bez vanjskog uglađenog „kangar odijela“, nego jednostavnog i velikodušnog čovjeka za kojim ostaje vidljivi trag rada, a ne prašina koja se baca u oči, često s ciljem da se prikriju lažne vrijednosti.
           Vrijedno je istaknuti da je Isus imao snage reći ono što vidi, i kazati ono što misli.

A kakvo je danas stanje?
Može li danas čovjek misliti svojom glavom i reći što vidi i misli?
Teško! Ako da, takvih je malo.
Sposobnost nametanja i probijanja krivih informacija, danas je produktivna i na vrlo visokoj cijeni. 

U takvoj životnoj sredini nama je teško prihvatljiva najavljena istina o Isus, da je on onaj koji „trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti“ (Mt 12,20)
         Takvi bi trebali biti i Isusovi učenici, ako žele nešto dobra uraditi za ovaj svijet.
         Takvi bi trebali pažljivo osluškivati, gdje je na djelu čovjekova bijeda svake vrste i otklanjati je. Uvijek pokloniti drugom pogled razumijevanja i ljubaznosti.

Sva djela Isusovih učenika moraju uvijek i svuda podsjećati na Božju prisutnost među ljudima.
Isus mora biti Svjetlo svijetu.
Isus mora biti Istina svijetu.
Budemo li gledali tuđim očima, sudili tuđim mislima: nismo svjetlo svome vremenu, nismo istina svome vremenu.
A to je tužno i teško stanje s puno prašine u očima.
Poslanica Hebrejima govori o Kristu živoj žrtvi na križu, koji svojom žrtvom, svojom krvlju spašava čovjeka, ne tuđom.
         To je istinska velikodušnost.
         To je božanska zauzetost za čovjeka.
       To je prava istina oslobođena svake vrsti prašine.

Jasno je rekao i ljudima: „jednom vam valja umrijeti.“ (Heb 9,27)
         Život mora biti prihvatljiv Bogu.
         Život mora biti prihvatljiv bližnjemu.
         To je prava staza života kojom valja kročiti.

Ako ne vidiš čovjeka u nevolji, kako možeš očekivati da tebe vidi Bog.
Kršćanin mora raditi na uklanjanu svake vrsti nevolje u svijetu.
Veličanstveni su primjeri proroka u Starom Zavjetu.
Svaki prorok postaje prorok Božjim pozivom koji mu se uglavnom očituje na tajanstven način, ali to je uvijek posve jasan i nedvojben čin. 
           Od toga trenutka prorok je u neprekidnom dodiru s Bogom preko „Božje riječi“ koja mu se javljala iznutra, a ponekad i u viđenjima. Njegov život otad je bio posve predan poslanju koje ga je često dovodilo u sukob s kraljevima, svećenicima, s krivim prorocima i s narodom koji je uvijek naginjao praznovjerju i idolopoklonstvu. 
           Proroci su često bili branitelji prava siromašnih i obespravljenih protiv društvenih zloupotreba i nasilja moćnika.
           Tako je prorok Ilija ušao u sukob s kraljem Ahabom i njegovom ženom Izabelom, koja je bila kćer tirskog kralja. Izabela je izgradila svetište tirskom božanstvu Baalu i poticala narod na okrutno i idolopoklonstveno bogoštovlje, te je progonila sljedbenike prave vjere. Ilija joj se snažno usprotivio otišavši kralju Ahabu i proročki mu zaprijetio Božjom kaznom.
           Kazna je stigla.Tri godine nije bilo kapi kiše. Bog je pokazao po Iliji da je on gospodar prirode, a ne tirsko božanstvo Baal (bog vremena). Po Božjoj se odredbi Ilija sklanja blizu potoka Kerita. Ali kad je i potok presušio, Bog upućuje Iliju prema Sarfati Sidonskoj. Tu susreće ženu udovicu sa sinom jedincem.
           Opet je Bog na djelu, ona će i njezin sin preživjeti sušu i glad na riječ proroka Ilije da učini kako joj kaže: Zgotovi jelo i nahrani nas. Bilo je pitanje, a što sutra, i kako kad u ćupu imamo samo šaku brašna. Naime, Ilija izriče Božji intervent: „U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dok Bog ne pusti da kiša padne na zemlju.“

           Što reći o proroku Ivanu Krstitelju i mnogim divnim primjerima kršćana u Novozavjetnoj zajednici.                                              
                      Župnik