Može li čovjek otkriti gdje leži tajna svježine njegove glave, njegovog duha?

Petnaesta nedjelja kroz godinu 2021-b

Poruka ove nedjelje glasi:

Bog u Kristu želi nanovo pridignuti ljudsko stvorenje ranjeno grijehom, osvježiti njegov duh.
Ali, ne ide ni prije Krista samo s Kristom, a ni poslije Krista neće ići samo s Kristom. Bog ne želi spašavati čovjeka, bez čovjeka.
Čujmo, kako Amos odgovara velikom svećeniku:
„Nisam bio prorok … ali me Gospodin uze od stada i Gospodin mi reče: 'Idi, prorokuj'. Bog imenuje Proroka prorokom.
Ako je ranije tražio Proroke kako čusmo, sada traži Apostole.
       On za ostvarenje toga nauma ljubavi traži i čovjekovu suradnju.
       On zove one koji hoće. (Misal)
On je Krista postavio i prije, i sada, i poslije. On je njegova Ljubav.
U takvom odrazu Božje ljubavi otkrivamo u raspetom Kristu božanski dar i praštanje.
Bog čovjeku oprašta i poklanja novi život u Kristu.
On Krista predstavlja kao vrelo života, kao crpku koja čovjeku pomaže crpsti vodu iz izvora spasenja.
Ono što su Evanđelisti i apostoli svjedočili o Kristu:
     Krist to, i jest bio, sada je, i bit će do konca svijeta.
Zato mi svaku našu molitvu završavamo riječima: „Po Kristu, s Kristom i u Kristu.“
Krist je dakle, za apostole svih vremena, neizmjerno crpilište Božjeg milosrđa i dobrote.
Čovjek uvijek ima mogućnost koristiti tu crpku i to crpilište za svoju klonulu dušu.
Evo jednog primjera:

Moderni avioni i rakete lete strašnim brzinama. Kod naglog polijetanja, zaustavljanja ili zaokretanja, pilotu krv iz glave jurne u noge. Mozak ostaje bez krvi i nastupa stanje privremene nesvijesti. Ali tu pomaže tlačni balans s kisikom iz posebnog automatskog mehanizma. Za takavu ravnotežu svijesti trebalo dugo vremena istraživanja.
       Zato su se sjetili Žirafe.
Žirafina mala glava na dugačkom vratu nalazi se čak dva i pol metra iznad srca. Žirafa u bijegu razvije veliku brzinu, a glavom lamata kao da je nosi na dugačkom štapu.  I nikada se ne dogodi da toj glavi ponestane krvi.
Žirafa ne pada u nesvijest, ne vrti joj se u glavi od brzine.
Mislili su da Žirafa ima veliko izvanredno snažno srce.
Stručnjaci su je počeli istraživati. Otkrili su da ona ima sasvim normalno srce kao što ga ima jelen.
       A onda su secirali mnogo vratova kod Žirafa.
       Otkrili su tajnu.

Tajna se krije u krvnim žilama na vratu. U tim arterijama su smještene specijalne crpne stanice koje pomažu rad srca. To su ventili koji se pravilno otvaraju i zatvaraju te tjeraju krv sve više prema glavi. Što se ide bliže glavi, to su ventili gušće raspoređeni.
    Tajna svježine glave je otkrivena.
Može li čovjek otkriti gdje leži tajna svježine njegove glave, njegovog duha?
Može i treba.
Poslušajmo Svetog Pavla:
„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega  Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim .... Njegovom krvlju imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa, po bogatstvu njegove milosti. Nju preobilno u nas uli zajedno sa svojom mudrošću i razumijevanjem ...“ (Ef 1, 3-14)
Jednostran razvoj naše duše i razuma je opasan.
Teško je održati dušu i razum u zdravoj spoznaji bez trajne molitve i dnevnog bdijenja pred Božjim licem.
Molitelj zrije u ljubavi i on svakodnevno podiže klonulu dušu.

Tu je Krist, ne samo nedostižan uzor, nego i sam neiscrpno vrelo žive vode, žive hrane za ljudsku dušu i razum.
Tko otvori prozore svoje duše, tko Božju riječ prima i vjerom u nju, razumije, takav čovjek svednevice vidi podizanje i klonule duše.
Božja ljubav po Kristu poviješću putuje, ona nas blagoslivlja, liječi, tješi i oprašta.

Bog je očito sredio život Žirafe, da ne pada u nesvijest u galopirajućim situacijama.
Ali, kako ga je tek čovjeku veličanstveno uredio po Isusu Kristu.
Ne, on ne pada u tamu, on ne pada u nesvijest, on stalno osvježava svoju dušu na vrelu Božanskog milosrđa.
Vrelu spasenja.
I nema mjesta vapaju: Što si mi dušo klonula, što jecaš u meni?

                                 Župnik