„Možda je ludo moliti, ali je još luđe ne moliti

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Duhovna obnova 8. srpnja 2021.

Još jednom poslušajmo riječi današnjeg Evanđelja.
Reče Isus apostolima: „Putem propovijedajte: Približilo se kraljevstvo nebesko!
Bolesne liječite,
dižite mrtve,
gubave čistite,
izgonite đavle!“ (Mt 10, 7-8)
„A gdje vas ne prime i ne poslušaju vaših riječi,
ondje ostavite kuću i grad i otresite prah sa svojih nogu!“ (Mt 10, 14)
Odgovoran posao imaju apostoli.
Biti liječnik tijela i duše: bolesnom, napola mrtvom, gubavom, opsjednutom, značilo je, odnositi  prljavštinu duševne i tjelesne boli, tuge i grijeha, a to nisu mogli bez  stalne više energije odozgor.
Značilo je, svaki put pripremiti svoju duhovnu snagu za novi dan i nove ljude.
Nisu ih svugdje ni primili.
A bilo je mjesta  gdje su bili progonjeni, bičevani, zatvarani.
Za njih je Isus pripremio svoj sud.
Apostolima  je rekao: neka svoj duševni mir zadrže, a prašinu njihovu stresu sa sandala.
Još je Isus nadodao:
„Eto, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite mudri… i čuvajte se  takvih ljudi.“

         Ova misija se tiče svih kršćana, ne samo nekolicine oduševljenih apostola:
         Mi moramo izvršiti njegovo djelo:
         Mi moramo voditi ljude njegovim putem:
         On nas šalje u svijet, bez obzira na kritiku svijeta.
Kako bismo došli do čudesnog ostvarenja 'kraljevstva Božjeg' u našoj sredini, Sv. Pismo, na današnji dan, nam nudi pouku Knjige Postanka koja naglašava potpunu Božju providnost iznad svakog dobrog ili zlog događaja u životu.

Ključ izvještaja o Josipu prisutan je u snažnoj tvrdnji: „Bog je onaj koji me pred vama poslao.“. „Ne bojte se! Bog je sve okrenuo na dobro, da vam spasi život, iako ste vi namjeravali da meni naudite.“
Evo jednog primjera:
U drugom svjetskom ratu mali je broj Židova uspio preživjeti i biti na slobodi u nekim od tajnih skloništa.
Jedan je od njih rekao: „Moramo se moliti Bogu.“
Drugi je odgovorio: „Ako molimo, Bog će saznati da je u Njemačkoj još uvijek ostalo Židova.“
Treći je dodao: „Ludo je moliti, jer kako može Bog biti nazočan u tako okrutnom svijetu?“
           Na ovo pitanje nije trebalo odgovarati, jer nudi očaj i beznađe.
Ipak, rabin je još uvijek odgovarao s herojskom vjerom i snažnim zdravim razumom: „Možda je ludo moliti, ali je još luđe ne moliti“.
           Na temelju zdravog razuma u izvještajima o Josipu možemo uvidjeti postojanje dubokog milosrđa. Taj nježni duh trajne brige koja ljubi i prati povijest Josipovih potomaka i braće, nadilazi i zdrav razum.
           Upravo Božja ljubav u providnosti kida sve ljudske lance kojima je često i razumom zapleten. Taj nemir srca može jedino Božji mir upraviti na put spasa.
 Zato Isus govori:
          „ Ne bude li netko dostojan (prikladan i uljudan) neka se mir vaš k vama vrati.“
 Zato sv. Augustin piše:
„Želiš li ljubiti Krista, neka se tvoja ljubav protegne na cijeli zemaljski krug.“
Ili riječi sv. Pavla u poslanici Rimljanima govore krasnu izreku:
„ Kako su krasne noge onih koji navješćuju dobro!“
       Znao je Isus, znali su to svi kršćani poslije, znamo i mi danas prevažnu istinu:
U svijetu bez Boga, bez Kristova križa i ljubavi, bez Duha Svetoga, čovjek se kreće kao u kavezu za divlje zvijeri.
Tada ljudski život postaje sve banalniji i dosadniji.
Tu moraju naše usne biti Kristove usne i reći:
        Bog i čovjek su međusobno povezani.
        Bog je taj koji otvara horizont smisla u našem životu.
        „On je s nama do svršetka svijeta“ (Mt 28,20) i kad nismo najbolji vjesnici.
        On će dovršiti što je započeo.
Krasno govori  knjiga Sirahova:
„Tko mene sluša, taj se ne stidi, i tko sa mnom radi, taj ne griješi, i koji mene slave, imat će život vječni.“ (Sir 24,30-31)
Poslušajmo hvalospjev Blažene Djevice Marije:
„Veliča duša moja gospodina,
i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju….
Velika mi djela učini Svesilni,
Sveto je ime njegovo.“ (Lk 1, 47 i 49)

               Župnik