Kako Isus vidi ljudsko biće, a čovjek koji to zaniječe, pravi je umjetnik sivila

Šesta nedjelja kroz godinu 2021-b

Prošle nedjelje govorili smo o Čovjeku kao biću koje razumije smisao života.
U njemu živi nešto što se ne raspada i ne umire, nego ostaje i živi uvijek.
Čovjek misli, vjeruje, ljubi i ima želju i uvjerenje da će živjeti uvijek.
Pogledajmo kako Isus prilazi i vrednuje čovjeka u današnjem Evanđelju, ali i druga dva čitanja.
Isus govori o čovjeku kao onaj koji zna što je čovjek i što je u čovjeku.
Iz njegovih poruka vidimo:
           Čovjek je biće kojega Bog ljubi.
On je stvorenje Božje i kruna stvorenoga svijeta.
Isus govori o Bogu kao Ocu koji ljubi ljude i brine se za dobre i zle.
A, vrhunac te ljubavi je Isus kojega Otac daje za svijet.
            
Čovjek je pozvan da baštini uskrsnuće i vječni život.
Bog s čovjekom želi zajedništvo.
On ga diže iznad zakona smrtnosti i poziva ga da je ovdje na zemlji samo hodočasnik.
          
Čovjek je mjerilo ljubavi prema Bogu.
Ne može se ljubiti Boga bez čovjeka.
To je velika novina koju Isus donosi. Zato Luka u svom Evanđelju kaže: „Velik prorok usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!“ (Lk 7,16)
            
Čovjek je veći od subote.
Subota je dan počinka. Propis je taj dan, ništa ne raditi, pa ni čovjeka liječiti i spašavati. A Isus liječi, ozdravlja i ne želi čovjeka žrtvovati propisu. Ali, Isus, poštuje zakon kad je on u službi čovjeka.
            
Čovjek je više od liturgije i bogoštovlja. 
Ako nosiš svoj dar na žrtvenik, kaže Isus, pa se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar, idi prije potraži brata, izmiri se s njim, pa onda dođi i prinesi svoj dar. Bez brata ne možeš doći pred Boga.
            
Čovjek je mjerilo posljednjeg suda.
Koliko smo imali oka i smisla za bližnjega, po tom kriteriju će nam se suditi. Ako si imao oka , Isus te zove blagoslovljenim i blaženima. Dok onima, čiji život nije življen po kriteriju potrebitog, Isus kaže: odlazite od mene.
U današnjem Evanđelju (Mk 1,40-45)on gubavom čovjeku, koji je po zakonu prezren, odbačen, nečist, prilazi i kaže:
 
„Budi čist.“
Evo tog izvještaja:

Na sve strane u Galileji pročulo se za Isusa. Njegova posebnost propovijedanja i čudotvornost, ozdravljenja, te izgona zloduha, sve je više temeljila misterioznost njegove osobe. Danas, dok gubavac moli Isusa: „Ako hoćeš možeš me očistiti!“, Isus, kratko odgovara: „Hoću, budi čist!“.
         Gubavac je očito morao ranije čuti o Isusu dosta dobroga. Zato gubavac prilazi Isusu s uvjerenjem da on može njega ozdraviti.
         Ni Isus ne mijenja svoj stav prema njemu, nego kratko i jasno kaže: Da, budi čist. Jasan cilj, gubavca uvodi u novi zdravi život i tijela, i duše. Što je htio postigao je, ali, i Isus, kako je htio tako je uradio.
Ili, to možemo i ovako postaviti: Kako je gubavac zaslužio tako je i dobio. Vjera i djela očito uvijek idu skupa. A gubavac je sigurno u sebi rekao: Znam komu sam povjerovao.

Čovjek je čovjeku naprosto bližnji. Niti jedan čovjek ne živi izolirano od drugih i jedni smo na druge upućeni. I svaki je čovjek bližnji ako je upućen na tebe. Bez obzira što je on i kakav je on.
    
       I neprijatelj je čovjek, kojega se treba ljubiti.
To  je Isus životom pokazao dok na križu moli i za neprijatelje svoje.
Prema Isusovom djelovanju i porukama, čovjek je mjerilo naših međuljudskih odnosa.
I samo je onaj pravi čovjek iza kojega stoji Bog koji mu daje vrijednost: biti čovjek!
         Čovjek koji to zaniječe, on je umjetnik sivila.
A samo  blagoslov ima moć podupirati čovjeka.
Blagoslov bdije i sidri čovjeka u vremenu i prostoru.
Blagoslov  udomljuje čovjeka i daje mu svjetlo mudroga života.
           I samo takav može rađati nove izdanke koji su obdareni blagoslovljenošću.
Ništa Isus drugo ne traži, niti sam živi, nego biti čovjek, čovjeku.
Takvog su čovjeka u Isusu svi suvremenici prepoznali i dolazili odasvud.
Jesmo li mi tu? Nadam se da jesmo!

                                    Župnik