Objava koja dolazi po Isusu, baca jasno svjetlo na Objavu od postanaka svijeta

8. veljače 2021. - Zavjetni dan Gospi od brze pomoći
Post 1,1-19: Danas čitamo Knjigu postanka koja je pisana epsko-dramskim stilom. Knjiga po svojim vrijednostima doseže svjetske razmjere.
Počinje od samog početka: „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“ Svaki početak, pa tako i ovaj za pisca ove knjige, počinje s Bogom.

To je početak od kojega nije moguće ići dalje u prošlost. Sam se početak (isto kao i svršetak) nalazi izvan povijesti, i ne može se povijesno prikazati. Vrijeme je otpočelo Božjim stvaranjem uređenog svijeta.

   Bog je stvorio svijet, i to dobar svijet
               Načinio je i čovjeka, vrhunac svega stvorenoga.
Jezik kojim pisac piše je jednostavan, živahan i otkriva svu moguću divotu i bogatstvo stvaranja koje započinje od ničega, a završava obiljem svakovrsnog života.
               Naše se oči napinju da vide tu ljepotu i uši da čuju tu ljepotu i razum da dokuči tu ljepotu.
Da bi razumjeli svijet oko sebe Pisac jasno postavlja temelje svijeta.
               Postanak svijeta i života nije slučajnost.
               Postoji Stvoritelj: Bog, koji je stvorio sve što postoji, i sve što je stvorio bilo je dobro, a vrhunac svega stvorenoga je čovjek.
On je jedini stvoren na sliku Božju i njemu je povjereno gospodstvo nad svim ostalim stvorenjima.
              
Šest dana stvaralačkog rada i sedmi dan odmora uzorak su za čovjekov sedmični radni tijek.Svi stvaralački zahvati počinju riječima „i reče Bog“.
               Veličanstven je redoslijed stvaranja:
Svjetlo i tama (dan i noć), zemaljska atmosfera (nebeski svod), dijeljenje kopna i mora, biljke i drveće, Sunce, Mjesec i zvijezde: godišnja doba, dani i godine, morska stvorenja i ptice, kopnene životinje i Čovjek.
               Stvaranje je opisano onako kako ljudsko oko vidi motreći stvoreni svijet oko sebe.
              
Izvještaj je takav da ga svi mogu razumjeti.

Stvaranje ne možemo gledati kao neku znanstvenu studiju, niti kada i kako je nešto stvoreno, niti koliko je dugo stvaranje trajalo.
               Možemo zaključiti:da stvaranje omogućuje širok pogled na svemir i stvarnu veličanstvenu Stvoriteljevu moć.
             Uspostavljeni red u svemiru ukazuje na tvorca svemirskog reda, prema kojem sve ravnamo, pa i svoje vrijeme, jer
Bog je utemeljio ritam vremena koji vrijedi za sva kasnija pokoljenja do svršetka povijesti.

Neke stvari još su jasnije ako pogledamo današnje Evanđelje.

Mk 6,53-56: Nakon dva upečatljiva čuda: Isus hrani pet tisuća ljudi, i hoda po vodi, Isus obilazi sela i gradove, zaseoke i trgove susreće mnoštvo bolesnika, i sve ih je ozdravljao.
              
Marko donosi daljnje vijesti o Isusu, kojeg je često bilo dovoljno samo dotaknuti, ozdravili bi.
               Sada je lakše s Isusom razumjeti i Knjigu postanka.
               Božanska moć je neograničena, bolje rečeno svemoguća.
Objava koja dolazi po Isusu baca jasno svjetlo na Objavu od postanaka svijeta.
Moramo istaknuti: ni Bog nije želio biti izvan dometa konkretnog čovjekova života, zato se počeo sam objavljivati čovjeku,
najprije Adamu, pa praocima do Abrahama, a zatim kao Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, Mojsijev, Bog koji odabirao sudce i proroke, dakle kao Bog koji je važan i stoji iza konkretnih svojih odabranika i Božjeg naroda.
Upravo je tako želio biti među ljudima, zato se „ne stidi zvati se njihovim Bogom!“
               Takav Bog se objavljuje Blaženoj Djevici Mariji s navještajem rođenja Isusa Krista, koji će biti s nama i ostati trajno s nama.
A mi sve do danas iskazujemo ljubav i vjeru prema takvom objavljenom Bogu u osobi Oca i Sina i Duha Svetoga.
Prije nego li će u svakom bogoslužju biti uprisutnjen Isus mi izgovaram riječi vjerovanja.

S riječju „vjerujem“ započinje ispovijest naše vjere u Boga, Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. Kad u crkvi ili u obitelji zajednički molimo Vjerovanje, stojeći jedni uz druge govorimo jednoglasno i složno, ali ipak svatko sam za sebe kaže: Vjerujem!
Zašto?

Zato što ne možemo vjerovati za nekoga drugoga.
Dakle, Bog je osoba i mi smo osoba, u susretu dviju osoba moguć je razvoj ljubavi i vjere.

Tako mi u svakom Bogoslužju, osobito zavjetnom obnavljamo svoju ljubav i vjeru koji su plod našeg duha spregnutog s Božjim Duhom koje prebiva u nama.
Da, to je duhovna obnova, to je obnova vjere i ljubavi i nade, obnova kreposti koje su temelj svakog ljudskog života.