„Zapjevat ću svojemu dragome pjesmu…"

Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu 2020-a
Kršćanska braćo i sestre!
U  biblijskim čitanjima od dvadeset i sedme nedjelje kroz godinu, nalazimo vrijednost oko koje Bog brine.
A to je Božji narod u slici vinograda.
Danas je taj vinograd Crkva… Božji narod.
Biblija neprestano i vidno ističe Božju skrb za svoje djelo.  
Mnogo je primjera gdje je Bog radostan, ali mnogo je primjera i gdje je razočaran nad svojim djelom.
Evo jednog divnog primjera kojega živopisno islikava prorok Izaija. (Iz 5,1-7)
„Zapjevat ću svojemu dragome pjesmu… koji je imao vinograd na brežuljku rodnome. Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu…..“
Što se to dogodilo?
Izabrani narod odbacio Boga, udaljio se od Boga, isključio se iz spasenja i pada u ropstvo.
Loše stanje, a za što?
             Vinjaga je stanje samodostatnosti.
             Vinjaga je raskid Saveza i oporba Bogu i čovjeku 
             Vinjaga je stanje nevjernosti i pomanjkanje posluha.
             Vinjaga je stanje okrenutih leđa od Boga i čovjeka.
             Vinjaga je stanje izgubljenog spasenja, težak nedostatak vjere.
Ali Krist će doći spasiti grešni Božji narod, to je nada Izajina.
Krist dolazi, Krist je tu, kaže sv. Pavao danas. Poslušajte ga:

„Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvale vrijedno – to nek vam je u srcu“ (Fil 4,6-9).
               Grijeh se, braćo, rađa u srcu.
               Grijeh je nedostatak ljubavi, a u isto vrijeme tlačenje sebe samoga i bližnjega.
               Grijeh je opredijeljeno stanje protiv Krista i čovjeka.
Na čovjeku grešniku zjapi ispraznost i praznost: laž i pretvaranje: oholost i nadmoć.
To je stanje pada, stanje prekršaja, zlobe, bezbožnosti, nepravde i neposluha Boga.
Stanje grijeha je aktivna sila Zloga koja čovjeka usmjeruje protiv Boga i čovjeka, i djeluje kroz tijelo.

To je neprijateljska djelatnost protiv Boga i čovjeka.  
To je stanje koje čovjeka dovodi u ropstva, kako kaže sv. Pavao, i čovjeka baca u neprijateljstvo s Bogom i čovjekom (Rim 5,10). To stanje čovjeka svodi na smrt: duhovnu i biološku.
A, evo, što kaže današnje Evanđelje:
„Kada dakle dođe gospodar vinograda što će učiniti?“  govori Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim. A oni odgovaraju: „Opake će pogubiti, vinograd iznajmiti drugim vinogradarima.“
Što to znači?
Isus u prispodobi o vinogradarima, na alegorijski način, priča o svojoj božanskoj Misiji i ljudskoj nezahvalnosti.
Vlasnik vinograda je Bog, Otac.
Vinograd je izabrani narod Izrael.
Sluge su Proroci.
Sin, poslan od Oca, je Isus koji će biti ubijen izvan Jeruzalemskih zidova.
Vinogradari ubojice, su nevjerni Židovi.
Drugi narod, kojem će biti povjeren vinograd, su pogani.
Isus je i previše jasan kad kaže, što se sve zbivalo, što se zbiva i što će se zbiti, zato citira Ps 118, 22-23: „Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim“.
Da, kakvo čudo, ako je zaglavni kamen, pa on i upravlja mojim životom. Tako znam čiji sam.
             Jer ja sam čovjek vjernik koji živi od vjere i povjerenja u Isusa.
             Sada  znam komu sam vjerovao i na čemu temeljim svoju vjeru.
             Sada  znam da sam voljen i da volim svoga Stvoritelja.
A, ljubav je važnija od života. Ali, ljubav prema Stvoritelju, i Stvoritelja prema čovjeku.

         Župnik